Princ Eugen Savojski – vojskovođa koji je porušio Sarajevo i okolna mjesta

Na današnji dan prije 290 godina, 21. travnja 1736. umro je u Beču Eugen Savojski, princ, austrijski vojskovođa i državnik.

Princ Eugen Savojski, jedan od najslavnijih vojskovođa u povijesti Habsburške Monarhije, umro je 21. travnja 1736. godine. Kao vojnog stratega cijenio ga je i Napoleon Bonaparte, a Nijemci su čak i u nacističko vrijeme po njemu nazivali oružane jedinice. Princ Eugen bio je vrlo kompleksnog podrijetla.

Naime, pripadao je talijanskoj vladarskoj dinastiji Savoja, no rođen je u Francuskoj, gdje je njegova grana dinastije imala posjede (otac mu je imao i francusku titulu grofa od Soissonsa).

Po majci je princ Eugen bio rođak znamenitog kardinala Mazarina, svojevrsnog francuskog prvog ministra tj. premijera (kardinal je njegovoj majci bio ujak). Princ Eugen imao je gomilu utjecajnih rođaka i s očeve i s majčine strane.

Proslavljen kao habsburški vojskovođa

Unatoč primarnom talijansko-francuskom podrijetlu, zanimljivo je da se Eugen Savojski proslavio zapravo kao austrijski (habsburški) vojskovođa s glavnim uporištem u Beču. U habsburškoj je službi vršio čitav niz važnih političkih i vojnih funkcija.

Primjerice, bio je guverner Milana i guverner Austrijske Nizozemske, na području današnje Belgije, a osobito važna njegova funkcija bila je ona predsjednika Dvorskog ratnog vijeća (njem. Hofkriegsrat). To je vijeće bilo na čelu austrijske vojne sile, a princ Eugen bio je na njegovom čelu tijekom čak 33 godine (praktički cijelu prvu trećinu 18. stoljeća).

Princ Eugen posjedovao je niz raskošnih dvoraca, uključujući znameniti Belvedere u Beču, Hof u blizini današnje austrijsko-slovačke granice i Ráckeve u Ugarskoj. Na području današnje Hrvatske posjedovao je princ Eugen vlastelinstvo u Baranji.

Studirao je matematiku i prirodne znanosti. Stupio je u austrijsku vojsku nakon neuspjelog pokušaja da bude primljen u francusku vojsku. Istaknuvši se u ratovima protiv Turaka kod Beča, Pešte i Beograda i protiv Francuza u Pijemontu postao je general, a 1693. i feldmaršal.

Bio je isto toliko sposoban državnik i političar koliko i vojskovođa pa je imao veliki utjecaj na vođenje poslova u Austriji prve polovine 18. stoljeća.

Pobjede nad Turcima

Njegove pobjede nad Turcima (predvođenim sultanom) kod Sente 1697., kod Petrovaradina 1716. i kod Beograda 1717. značile su prekid turskih osvajanja u Europi, a rezultati tih pobjeda, Karlovački odnosno Požarevački mir, kojima je Austrija stekla velike dijelove Hrvatske i Slavonije, Banat, današnju sjevernu Srbiju, dio Bosne, Vlaške, Ugarske i Erdelj, značili su učvršćenje Austrije u Podunavlju.

Znatno je utjecao na uređenje Srbije za vrijeme austrijske vladavine 1718. – 1739.

Pobjede Eugena Savojskog nad Francuzima u Španjolskom nasljednom ratu (1701. – 1709.) značile su istodobno jačanje austrijskih pozicija u zapadnoj Europi, gdje je Francuska bila u prvom planu političkih zbivanja.

Šestoga listopada 1697. godine sa 6500 ratnika (4000 kopljanika, 2500 pješaka s puškama, 12 malih topova i dva mužara) krenuo je iz Osijeka i prešavši rijeku Savu kod Broda započeo kratkotrajni napad na Bosnu.

Za jedanaest dana stigao je do Visokog koje je opljačkao i zapalio. Dana 22. listopada princ Eugen šalje u Sarajevo trubača i barjaktara, sa zahtjevom da se grad preda i izbjegnu žrtve.

Egzodus katolika iz Bosne

Nakon što je njegovo pismo ostalo bez odgovora, a trubač i barjaktar napadnuti i opljačkani, princ Eugen zapovijeda napad na grad. Tijekom napada, grad je opljačkan i zapaljen. Zbog dolaska zime, austrijska vojska se vraća u Osijek. S njom je Bosnu napustilo oko 40.000 katolika. Oni su se naselili u opustošenoj Slavoniji nakon protjerivanja Turaka.

Poslije tog egzodusa, katolici su postali najmanja vjerska skupina u Bosni, dok na drugo mjesto, iza muslimana, dolaze pravoslavci. Pohod na Sarajevo značio je kraj za sarajevsku katoličku četvrt.

Potkraj života sudjelovao je s manje uspjeha i u Ratu za poljsku baštinu. Neko vrijeme bio je carski namjesnik u Italiji i Flandriji. U svom dvorcu Belvedere (tal.: "lijep vidik") u Beču skupio je vrijednu zbirku umjetničkih djela i veliku knjižnicu. Porijeklom Talijan, po odgoju Francuz, postao je jedna od najistaknutijih osoba u Austriji, ratujući pod devizom "Austrija iznad svega".

Smrt je princa Eugena zatekla u 73. godini života, a umro je vjerojatno od posljedica plućne bolesti.