Prije 80 godina saveznici zauzeli Beč koji je izgubio 200.000 žitelja

Od travnja 1944. godine saveznici nemilosrdno bombardiraju Beč, tada još u sastavu Trećeg Reicha, pri čemu su veliki dijelovi grada pretvoreni u prah i pepeo. Računa se da je tijekom bombardiranja poginulo oko 200.000 stanovnika Beča.

Sovjetska Crvena armija pokrenula je ofenzivu s ciljem osvajanja Beča. Sovjetske su se trupe približavale s juga nakon što su osvojile Bečko Novo Mjesto (Wiener Neustadt), Željezno (Eisenstadt), Neunkirchen i Gloggnitz.

Hitler nije želio da Beč bude proglašen otvorenim gradom, što bi spriječilo njegovo razaranje, nego je tražio da Wehrmacht brani grad. Austrijanci su, u nastojanju da spriječe razaranja, organizirali pokret otpora. Taj je pokret trebao onesposobiti njemačke snage i olakšati što mirniju predaju grada.

Za obranu bečkog područja bio je zadužen njemački general Rudolf von Bünau. Glavna njemačka obrambena sila bio je II. SS oklopni korpus (II. SS-Panzerkorps), pod zapovjedništvom SS-Obergruppenführera Wilhelma Bittricha.

Glavni sovjetski zapovjednik na tom području bio je maršal Fjodor Tolbuhin (on je od 1944. godine nosio čin maršala Sovjetskog Saveza).

Zanimljivo je da su neke sovjetske trupe zaobišle Beč i odmah nastavile napredovati u smjeru Linza i Graza. Dakako, za Beč je od početka situacija bila bezizlazna. General von Bünau i SS-Obergruppenführer Bittrich napustili su grad da izbjegnu sovjetsko zarobljavanje.

Posljednje borbe oko austrijske prijestolnice vode se početkom travnja 1945. godine, da bi napokon 13. travnja u grad ušle jedinice Crvene Armije. Već 27. travnja svečano se proglašava Druga Republika Austrija i formira provizorna gradska uprava.

Prema ranijem dogovoru između saveznika Beč je podijeljen na četiri okupacijske zone koje kontroliraju trupe SAD-a, Sovjetskog Saveza, Velike Britanije i Francuske.

Nekadašnja europska metropola nalazila se u strašnom stanju: bilo je razoreno više od 20 posto stambenih zgrada, dok je gotovo 87.000 stanova bilo neuseljivo. Također, bili su srušeni mnogi mostovi i teško oštećene kanalizacijske, plinovodne i vodovodne cijevi.

Nakon oslobođenja najvažnije je bilo ponovo osposobiti grad za život. Raščišćavanje ruševina i obnova Beča započinju već nekoliko dana nakon dolaska Crvene Armije.

Okupacija grada završena je tek 15. svibnja 1955. godine kada je u dvorcu Belvedere potpisan Austrijski državni ugovor nakon čega Austrija napokon stječe punu neovisnost. Posljednje okupacijske snage grad napuštaju u listopadu iste godine, a Austrija proglašava vječnu neutralnost.

U doba Hladnog rata Beč je kao prijestolnica neutralne Austrije bio jedno od središta međunarodne špijunske aktivnosti.