Jeste li čuli priču o ''Zelenkapici'' – Mjestu na kojem djeca (p)ostanu djeca

Više od tisuću djece, sa svih strana svijeta, u proteklih 12 godina, posjetilo je ljetni kamp koji se održava u parku prirode Blidinje.

Jedni dolaze po prvi puta, drugi se vraćaju godinama. Ima i onih koji su se u 'Zelenkapicu' zaljubili kao mališani na samim počecima, te su danas i dalje tu, kao volonteri ili voditelji neke od radionica koje ovaj ljetni kamp ima.

Ispostavilo se ipak da djeca, suprotno uvriježenom mišljenju kako su danas 'zalijepljeni' za sve oblike ekrana, vole prirodu i društvo. Samo im je treba ponuditi na pravi način.

Upravo to su učinili Maja i Vava, supružnici Mikulić iz Širokog Brijega, koji su uspjeli iz nečeg što se na prvu ruku čini jednostavnim i već viđenim, stvoriti nešto sasvim neobično i originalno. Ovakav kamp, vjerujte nam, nećete naći nigdje.

O ljepoti okruženja, svježem zraku na kojem 'ostavljate' dijete nećemo trošiti riječi. Navesti ćemo samo kako je ekologija i čuvanje priroda u fokusu, te da upravo to voditelji kampa nastoje prenijeti i svojim malenim polaznicima.

Zbogom mobiteli

Druga stvar, koja se roditeljima čini nevjerojatnom, jeste činjenica da dijete dane provedene na kampu, provodi bez mobitela. Oni koji danas doma imaju školarce, tinejdžere… znaju da ovo zvuči gotovo nemoguće. No, to je pravilo koje se poštuje od prvog dana kampa i koje ponovno potvrđuje da djeca mogu, samo ako znate kako.

Jutarnje minute kampa rezervirane su za tjelovježbu, nakon koje slijede brojne aktivnosti i radionice, podijeljene tematski, a koje ćemo sve nastojati pobrojati u sljedećim redovima. Ono što se nama naročito dopalo jesu i Dnevne novine, kao dio literarne radionice, koje djeca pišu i objavljuju u vrijeme kampa. U njima tako možete naći rubrike poput 'Vijesti dana', 'Osobe dana', raspored dežurstava, vremenske prognoze, sportskih aktivnosti ali i onu poput 'Izjave dana' koje potvrđuju kako dječja mašta zaista može svašta.

Tko se još sjeća klisa i palje?!

Uz avanturističke radionice na kojima djeca traže blago, uče o streličarstvu, prisjećaju se starih igara u novom ruhu (Tko se još sjeća klisa i palje?!), tu su i 'masterchef' radionice kuhanja, te glazbene i umjetničke radionice.

Ako ste pomislili kako se sve svodi na igru i zabavu, griješite i upravo ćemo vas razuvjeriti. Profesor Vava s djecom prelazi gradivo iz engleskog jezika, u kampu se uče i znanstveni eksperimenti kao i tehničke radionice na kojima djeca vježbaju motoriku, izrađuju fotografije ali i upoznaju svijet radio amaterizma.

Steven Spielber sa ''Zelenkapice''

Ako ovo već nabrojano nije dovoljno, spomenut ćemo i filmske radionice na kojima mališani s profesorom Tomom Ćavarom uče osnove filmske i kazališne umjetnosti. Neka vas stoga ne iznenadi ako se dijete, nakon dana provedenih u ''Zelenkapici'', vrati s ambicijama i željama o karijeri filmskog redatelja, scenarista ili glumca.  Da kratki filmovi koje naprave, zajedno sa svojim mentorima, nisu samo puko snimanje bez glave i repa, odnosno da su ozbiljan filmski materijal, roditelji imaju priliku vidjeti na Mediteran Film Festivalu u sklopu čijeg se dječjeg programa prikaže ova filmska revija.

Boravak na Blidinju, uz brigu o tijelu, odnosno svakodnevne sportske aktivnosti poput Hercegovačka olimpijade (da, imaju i to), voditelji kampa iskoriste i za brigu o duhu. Preko radionica kulturne baštine, do posjeta stećcima u Dugopolju te njegovanja legendi s ovog područja, poput one o Divi Grabovčevoj i hajduku Mijatu Tomiću. Daleko od virtualnog svijeta, radi se i na njegovanju pravih životnih vrijednosti, poput stvarnih a ne imaginarnih prijateljstava, uči se o socijalnoj inteligenciji i empatiji, te brizi za druge kroz brojne interaktivne radionice.

Tko najbolje posprema krevet?

Uz Maju, Vavu, Tomu…u cijelu priču uključen je čitav niz edukatora, stručnog tima, kreativaca, i ne manje bitno, volontera koji ovu zajednicu čine čvršćom i trajnom.

Na koncu, uz brojne uspomene i prijateljstva koja se ponesu nakon pet dana provedenih u ''Zelenkapici'' ne smijemo zaboraviti ni diplome koje mališani dobiju po samom završetku, ali ni brojne nagrade poput one za 'naj krevet' i 'naj sobu'. Kao majka troje djece, autorica ovog teksta je posebice oduševljena ovom posljednjom.

Iako je ''Zelenkapica'' kamp na kojem se po pravilu iz godine u godinu traži mjesto više, bez ikakve reklame, mjesta su unaprijed popunjena, mi smo željeli da vam prenesemo samo djelić nekog drugačijeg svijeta koji je, unatoč svakodnevnim žurbama i onome što nam konstantno neimanje vremena čini, i dalje moguć.

Nadamo se da smo u tome uspjeli, a za sve dalje tu su Maja, Vava, Tomo…i ostala vesela lice ''Zelenkapica''.