Prijateljstvo, igre i druženje: Kamp u kojem djeca zaborave na mobitel

Ljetni kamp Zelenkapica gotovo da više i ne treba predstavljati. Naime, riječ je o ljetnom kampu na Blidinju koji već deset godina okuplja mališane kako iz BiH i susjedstva, tako i iz ostatka Europe i Amerike.

Ono što je posebno u ovom kampu je da djeca uče kako se zabavljati bez laptopa, tableta i mobitela te su za promjenu 'primorani' družiti se s vršnjacima u realnom, a ne virtualnom svijetu.

I zabavno i edukativno 

Osim dobre zabave i druženja s vršnjacima kamp je zadržao i temeljni edukativni karakter pa su tako male škole u prirodi, ali radionice engleskog jezika, pokusi te tehnička radionica sastavni dio programa. Cilj je da djeca nauče voljeti i čuvati prirodu, osnove kemije i biologije te vježbaju motoriku kroz tehničke radionice.

Nisu zanemarene ni radionice kojima se jača dječja kreativnost te se održavaju i dramska, likovna, plesna, literarna, filmska, radionica kulturne baštine i arhitektonska radionica.

Ove godine krenulo se i s medijskom radionicom. Radionicu vodi Tomislav Ćavar, a u radionici djeca sama stvaraju i objavljuju radio vijesti, uče sve o filmu i kako se pravi film i sami ih snimaju. Sve to objavljuju na svojoj Facebook stranici na kojoj su redovito sve ove godine i Dnevne novine Zelenkapice.

Ove novine daju informaciju roditeljima o svakom danu koji djeca provedu u Zelenkapici, a jedna od rubrika je i Bad News u kojoj se može naći tek ono "pada kiša". Nisu zanemarene nije jezične "novotvorine" pa netko može pročitati i izraz tipa "nemoj mi se derat na oči".

Gitara i logorska vatra 

Na Zelenkapici je svaki dan drukčiji, ali su četiri konstante: tjelovježba, radionica Indiana Jones, zabavne večeri i profesor Vava koji već deset godina približava djeci čarobni svijet odrastanja uz jednostavne i zaboravljene igre, sportske discipline, večeri uz gitaru i logorsku vatru te čar promatranja zvijezda s mjesta gdje su one tako blizu.

"Svake godine kroz ovaj kamp prođe preko 100 djece, Prošlih godina je prošla šarolika skupina djece, iz svih krajeva. Sklapaju se nova prijateljstva koja će im možda obilježiti cijeli život. Od Bosne i Hercegovine, preko Hrvatske, Njemačke, Italije i sve do Amerike djeca dolaze u Zelenkapicu. A kad dođu na kamp redovno se vraćaju…", kazao je poznati širokobriješki profesor Vladimir Mikulić Vava, koji je ujedno i jedan od voditelja i organizatora kampa.

Istovremeno sa svojim polaznicima rasla je i Zelenkapica te tako prerasla svoj prvi dom i od ove godine se održava u objektu većeg kapaciteta Planinarskom domu Masna Luka.

Odrastaju i polaznici, ali to odrastanje ne raskida jednom uspostavljene veze te se nakon 15 godine u velikom broju vraćaju kao volonteri i voditelji. Jedna od njih je i studentica prava iz Švicarske Laura Ivić koja je pet godina provela kao polaznica kampa, pet godina kao volonterka, a sad je i voditeljica.

"Postali smo kao neka druga obitelj", kaže Laura koja ne može zamisliti ljeto bez tjedan dana provedenih na kampu.

Djeca i roditelji već odavno prepoznaju značaj Zelenkapice, a od ove godine taj značaj je prepoznao i Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske.