"Moja draga je potonula s brodom" - Titanic u pop kulturi

Iako ne pripada među najveće pomorske katastrofe, RMS Titanic je postao pop-ikonom zbog okolnosti svoje tragedije.

"Neuništiv", "nepotopiv"... to su epiteti koji su ga krasili pri izlasku iz brodogradilišta u Belfastu. Luksuz na Titanicu se mogao mjeriti sa najskupljim europskim hotelima tog vremena, a crème de la crème tadašnjeg europskog i američkog društva je obitavao u bogato opremljenim kabinama.

Od 1912. do 1985. nitko nije vidio Titanic, ali su se ipak o njemu snimili mnogobrojni filmovi, pisane su pjesme i knjige. Ovaj brod je svoje mjesto u pop-kulturi našao i prije nego što je izgrađen. Titanic je pripadao brodskoj klasi Olympic zajedno s brodovima Olympic i Britannic. Američki pisac Morgan Robertson je 14 godina prije katastrofe, puno prije izgradnje ijednog od ovih brodova, napisao roman "Uzaludnost, Titanova olupina" u kojem se govori o nepotopivom i neuništivom prekooceanskom brodu Titan koji je potonuo u sjevernom Atlantiku nakon sudara sa santom leda.

Ovo nisu jedine sličnosti sa pravom katastrofom. Robertson je približno pogodio broj putnika i čamaca za spašavanje. Iako nije zabilježio velik uspjeh pri svome izlasku, Robertsonov roman je 1912. zabilježio značajan porast u prodaji.

Desetljećima nakon potonuća, Titanic je bio inspiracija mnogim pjesnicima i kompozitorima koji su skladali pjesme poput "Ponašajte se britanski", "Moja draga je potonula s brodom", "Morska žetva", a iznenađujuće je i to što je brod našao svoje mjesto u repertoaru američkih blues i country izvođača.

Jedna od najzanimljivih blues pjesama o Titanicu govori o malome crncu, čistaču cipela, koji je od Titanica otplivao do Los Angelesa, zanemarujući novčane ponude i molbe bogatih bijelaca da im spasi život. "Sad mi nudite ono što mi na kopnu ne bi nikad ponudili" rekao je čistač cipela 'Shine u toj pjesmi i otplivao prema kopnu ostavljajući bogataše na milost i nemilost Atlantiku.

Za vrijeme II. svjetskog rata, njemački ministar propagande Joseph Goebbels je naredio snimanje filma o Titanicu koji je trebao prevazići sve dotadašnje holivudske hitove. Tadašnja Njemačka je u ovaj film uložila ogromna sredstva, da bi film na kraju postao potpuni promašaj, pa je čak i Goebbels zabranio njegovo prikazivanje u Njemačkoj.

Od '50-ih godina XX. stoljeća do 1985., Titanic je bio zaboravljen. Tek je film "Posejdonova avantura" iz 1972 donekle podsjetio na katastrofu.

Američki istraživač Robert Ballard je 1985. tražeći potopljene američke podmornice naišao na Titanicovu olupinu i tada kreće ponovno zanimanje javnosti za priču iz 1912. Titanic svoju uskrsnuće doživljava 1997. blockbusterom redatelja Jamesa Camerona. Iako Cameronov film pripada klasičnom holivudskom romantičnom filmu katastrofe, vjernost replike broda i količina iskorištenih detalja u scenariju mu daju vrijednost koje ovakvi filmovi inače nemaju.

Od 1985. do danas, olupinu "neuništivog" broda su posjetile mnogobrojne ekspedicije koje su iz morskog groba na površinu iznijele mnoge predmete, od posuđa do satova i dijelova broda.

Najveću kontroverzu pri ovim ekspedicijama je prouzročio pronalazak velikog broja cipela u i oko olupine. Naime, tijela poginulih su davno nestala, a potomci poginulih smatraju kako se jedini preostali dijelovi, točnije kosti stopala, nalaze upravo u ovim cipelama.

Titanicova olupina i cipele rasute po morskom dnu na ovaj način postaju pravo upozorenje na razmjere tragedije koja se dogodila, dosada mnogostruko ublažene pojavljivanjem Titanicove katastrofe u pop-kulturi.

Tragedije Lusitanije i Estonije i česta potonuća trajekta i brodova na Filipinima ili u Bangladešu svojim razmjerima nadilaze Titanicovu katastrofu. Ovaj brod je ipak ušao u povijest kao najpoznatija pomorska tragedija upravo zbog svoje karizme i svojih putnika.