Ljudi koji gomilaju vrećice i boce često imaju isti strah: Psiholozi otkrivaju koji

U mnogim kućanstvima diljem Balkana postoji prizor koji se ponavlja gotovo posvuda, ladica prepuna plastičnih vrećica, balkon s uredno složenim bocama i ostava u kojoj se čuva "sve što bi moglo zatrebati".

Na prvi pogled to djeluje kao obična navika ili možda nedostatak reda, ali psiholozi tvrde da se iza takvog ponašanja često krije mnogo dublji razlog, stečeni strah od oskudice.

Strah koji se ne vidi, ali ostavlja trag

Ljudi koji gomilaju vrećice i boce uglavnom to ne rade bez razloga.

Takvo ponašanje često je povezano s iskustvom nedostatka, bilo da je riječ o osobnim iskustvima, obiteljskim pričama ili društvenim krizama kroz koje su prolazile generacije.

Ljudi koji su živjeli u razdobljima ekonomskih kriza, ratova ili velike nesigurnosti naučili su jedno jednostavno pravilo, ništa se ne baca jer nikada ne znaš kada će zatrebati.

Takav način razmišljanja često se prenosi i na mlađe generacije, čak i kada se životni uvjeti promijene.

Vrećice i boce postaju simbol sigurnosti

Psiholozi objašnjavaju da plastične vrećice i boce same po sebi nemaju posebnu vrijednost, ali imaju simboličko značenje.

One predstavljaju osjećaj sigurnosti i kontrole nad neizvjesnošću. Vrećica može poslužiti za kupovinu, pakiranje ili odlaganje stvari, dok boca može postati posuda za vodu, sok ili ulje.

Upravo zato mnogi ljudi imaju osjećaj da "uvijek moraju imati nešto pri ruci". Taj mali osjećaj sigurnosti često je jači od potrebe za redom ili dodatnim prostorom u kući.

Naučeni refleks, a ne svjestan izbor

Ovakvo ponašanje u mnogim obiteljima smatra se sasvim normalnim, pa čak i poželjnim. Često se povezuje s domaćinskim odnosom prema životu i štedljivošću.

Međutim, psiholozi objašnjavaju da je riječ o naučenom obrascu ponašanja.

Kada je nekada u prošlosti nešto nedostajalo, mozak je zapamtio način na koji se problem rješavao, čuvanjem svega što bi jednog dana moglo pomoći.

Zbog toga gomilanje često nije pitanje lijenosti ili nemara, već automatizirani refleks koji je nekada imao logiku preživljavanja.

Kada navika preraste u problem

Umjereno čuvanje stvari potpuno je normalno i praktično. Problem nastaje onda kada prostor počne biti zatrpan predmetima koji realno više nemaju nikakvu vrijednost, ali ih osoba ipak ne može baciti.

U tim situacijama više nije riječ o praktičnosti, nego o unutarnjem osjećaju nelagode pri pomisli da bi nešto moglo zatrebati, a da toga više nema.

Psiholozi upravo taj osjećaj opisuju kao stečeni strah od nedostatka.

Na Balkanu je štedljivost dugo bila važna vrijednost

Na prostoru Balkana postoji i snažan kulturološki faktor.

Starije generacije odrastale su uz uvjerenje da je štedljivost vrlina, dok se bacanje "ispravnih stvari2 smatralo neodgovornim ponašanjem, piše Stil. 

Zbog toga gomilanje vrećica, boca i raznih sitnica mnogi i danas ne doživljavaju kao problem, već kao dio načina života koji se prenosio generacijama.