Kristijan Iličić i Mario Kokoruš: Krhka linija između adrenalina, slobode i tragedije
"Ovo je Mario Kokoruš. Jedan od dvojice državljana Bosne i Hercegovine koji su nedavno bili oteti u Maliju, jednoj od najopasnijih zemalja svijeta, području pod kontrolom ekstremističkih skupina povezanih s Al Kaidom." napisao je Kristijan Iličić u svojoj današnjoj objavi o strahotama koje je Mario Kokoruš preživio u Maliju.
Mario živi i radi u Njemačkoj, a jučer je došao u Zagreb kako bi se osobno zahvalio Iličiću za sve što je učinio za njega i njegovu obitelj u danima kada se nije znalo jesu li živi, gdje se nalaze i hoće li se ikada vratiti kući. Kristijan i Mario nisu se poznavali.
Iličiće je njemu i njegovom prijatelju saznao sam tek kada mi se nakon 2 dana javila Marijeva supruga u panici jer su izgubili kontakt s njima kad su krenuli iz Bamaka prema Moptiju. Tada je pokrenuo sve kontakte koje imao u regiji i isti dan saznao kako se dogodio oružani napad i kako su oteti.
Nakon otmice, satima su ih vozili automobilima kroz pustinju i nenaseljena područja, sve dublje prema sjeveru zemlje. Nakon toga prebacili su ih na brod, kojim su putovali po rijeci i po uskim, udaljenim pritokama rijeke Niger, kroz prostore bez cesta i signala. Danima su bili premještani, izolirani i držani u neizvjesnosti.
Kretali su se blizu granice Malija i Mauritanije, u području potpuno izvan kontrole vlasti. Mijenjali su kampove i spavali na podu. Pod otvorenim nebom i pod stražom naoružanih ekstremista.
U zatočeništvu su susreli mnoge druge pripadnike malijske vojske, lokalne civile, strance, ljude koji su tamo bili mjesecima i godinama. U jednom od kampova bili su i Kinezi koji su pokušali pobjeći. Dvojicu su uhvatili i brutalno pretukli, a za dvojicu se ne zna što je bilo.
Neki zatočenici bili su vezani lancima, godinama prikovani za drvo. Godinama. Kopali su grobove i svaki im dan govorili kako će umrijeti.
"Slušajući Mariove riječi, još jednom mi je postalo jasno koliko je tanka granica između života i smrti u tim dijelovima svijeta. Koliko malo treba putovanju pretvoriti se u nešto iz čega se ne vratiš. Koliko je krhka linija između adrenalina, slobode i tragedije." napisao je Iličić.
"Na putovanja nas vodi isti poriv, ali ponekad nas samo jedno krivo skretanje, jedan susret ili jedna minuta dijeli od priče koja se nikada ne bi sretno završila." zaključio je.
