Kristijan Iličić otvoreno je podijelio svoje iskustvo i frustracije nakon brojnih negativnih komentara koje je dobivao na Facebooku kada god je dijelio priče i fotografije iz Afganistana.
U objavi na nruštvenim mrežama, napisanoj iz srca, otkrio je koliko ga pogađa što čitatelji često reagiraju isključivo kroz prizmu konflikata i tragedije, kao da je on osobno odgovoran za politiku talibana ili za sve što se tamo događa.
Afganistan iz njegove perspektive nije samo rat. To su i ljudi, dobra domaćinska srca i nesebično gostoprimstvo. Dok nas naslovi bombardiraju ratom i nasiljem, Iličić svjedoči posjetima i druženju s običnim obiteljima, spavanju pod istim krovom, ispijanju čaja i razmjeni ljudskih toplina. I da, svjestan je problema, represija, uskraćena prava žena, strah i nepravda. Ali, pita, zašto tolika mržnja i kritika usmjerena osobno na njega?
On ne zanemaruje zločine, naprotiv, jasno je osudio ograničavanje prava žena, zabranu školovanja i užasnu praksu zlostavljanja dječaka, tzv. bacha bazi. Ali, traži, zar nije vrijeme da povremeno vidimo i nešto lijepo iz Afganistana? Osmijehe, djecu koja se smiju unatoč teškoj situaciji, planine koje oduzimaju dah. Za Kristijana to nije samo krajolik, nego svijet koji nećemo naći u naslovnicama.
Iličić se prisjetio kako je pomogao spašavanju žene i četvero djece iz Afganistana, koje danas žive u Australiji, kao i svog vodiča i njegovu obitelj. Devet života promijenjeno je zauvijek zahvaljujući zajedničkoj akciji. I dodaje, broj vlada koji naoružavaju dok civilne žrtve trpe, licemjerje je koje viđamo svuda.
Zaključak Kristijanove objave glasi: "Nije ispravno gledati samo politiku i rat. Ponosan sam što sam svjedočio i zabilježio i drugu, ljudskiju stranu Afganistana, i nastavit ću to raditi."
