Iz Švedske se vratio u rodno Hutovo u zaleđu Neuma

Milenko Konjevod iz Hutova u neumskom zaleđu odlučio se nakon odlaska u mirovinu iz bogate Švedske vratiti u raseljeno Hutovo.

''Svaki čovjek iz naših krajeva koji provede na 'sjevernom polu', kako ja zovem Švedsku, malo dulje vremena, osjeti zov zavičaja. Počeo sam raditi u Dubrovniku, upoznao djevojku i otišao u Švedsku. Bilo je to prije rata, tako da sam tamo proveo popriličan broj godina. Čim sam stekao pravo na mirovinu, nekoliko godina i prije nego što bi to drugi uradili, odlučio sam se vratiti. Nije to neka velika švedska mirovina, ali za ove krajeve je dobra.

Živjeti ovdje poslije Švedske, nakon turbulentnog radnog vijeka, radio sam u tvrtki koja je održavala strojeve po cijeloj Europi, ovo je sad uživanje. Baš nemaš ni jednog posla da ti je težak, sve što radiš dođe ti kao neka vrsta hobija. Nakon snijega i hladnoće tamo, valjda se čovjek poželi svega ovoga. Kako kažu, meni je pala sjekira u med'', kaže Milenko.

Na primjedbu da Hercegovci ponovno masovno odlaze govori da nije samo hladnoća problem, nego ljudi su drugačiji, piše Večernji list.

''Često kad bih sreo naše ljude, brzo bismo se zbližili. Valjda je i klima razlog što su ljudi tamo zatvoreniji. Kod nas nije tako, to mi je nedostajalo. Moja djeca, koja su situirana, žive u Švedskoj i prije dok smo zajedno dolazili, govorila su: 'Tata, ti se moraš što prije vratiti ovamo. Na tebi se vidi da si ovdje potpuno drugi čovjek, zadovoljan, stalno raspoložen…'

Čovjek s godinama drukčije shvaća i osjeća. Što je stariji, bolje uviđa neke stvari. Nije sve u novcu, u bogatstvu, uživanju, ljudima, nađeš zajednički jezik sa svima oko sebe. Göteborg je na švedskom jugu, međutim, Švedska je Švedska, na sjeveru. Što čovjek više obilazi i gleda te tuđe zemlje, više zavoli ovaj naš kamenjar'', tvrdi Milenko.

Na opasku da Hutovo nije što je nekada bilo, željezničko čvorište, nastavlja da je razlika velika.

''Međutim, zanimljivo je kad sretnem prijatelje, školske kolege koji žive u Zagrebu, Dubrovniku, kad mi dođu u posjet, osjetim kolika je kod njih želja za povratkom. Neki se namjeravaju vratiti, neki ne mogu, neke je spriječilo nešto drugo, supruge ili djeca, ali vidim kolika je želja kod tih ljudi napraviti što sam ja učinio. To čovjek ne može vjerovati'', konstatira Milenko.

Dodaje i kako je pokušao sačuvati autohtonost kuće.

''Građena je 1927. Slao sam fotografije prijateljima Šveđanima. Ne znam kako ću ovo ljeto izdržati s obzirom na to koliko ih se najavilo da će svratiti ovamo. Već sam neke koji putuju motorima sretao, dolazili su u RH, pa navratili. Oduševljeni su svime u RH, kod nas. Oni koji su posjetili Dubrovnik i svratili, za njih je sve ovo čudo. Kažu da je to slučajno švedsko, bila bi daleko najbogatija zemlja na svijetu'', zaključuje razgovor povratnik iz Švedske u neumsko zaleđe.