Dan kad je umro jedan od najznačajnijih mislilaca svih vremena

Aristotel, jedan od najvećih znanstvenika svih vremena i jedan od ključnih oblikovatelja zapadnjačke misli, umro je prije 2.345 godina 7. ožujka 322. prije Krista na grčkom otoku Eubeji.

Rođen u visokoobrazovanoj liječničkoj obitelji, stupio je u Platonovu Akademiju kao sedamnaestogodišnji mladić i u njoj ostao dvadeset godina.

Makedonski kralj Filip pozvao ga je da bude odgojiteljem njegovu sinu Aleksandru, a kada je ovaj stupio na prijestolje i započeo svoj pohod na Aziju, Aristotel se 335. pr. Kr. vratio u Atenu. Zanimljivo je da je Aristotel nadživio Aleksandra. Postoje čak neke teorije da je bio umiješan u Aleksandrovu smrt, premda je malo dokaza za tu tvrdnju.

Arsitotel je na vježbalištu (γυμνάσιον) u gaju, posvećenome Apolonu Likejskomu, osnovao vlastitu filozofsku školu Likej (Λύϰειον), koju su nazvali i peripatetičkom (jer se nastava obavljala u šetnji – περίπατος unaokolo po vježbalištu), a njezine učenike i sljedbenike peripateticima.

Odbacio je Platonov metafizički dualizam, tvrdeći da u zbilji postoje samo pojedinačne stvari iz kojih razum apstrahira opće pojmove.

Svoju je školu Aristotel vodio sve do 323. pr. Kr. kada je nakon Aleksandrove smrti, u ozračju antimakedonskog raspoloženja, optužen za bezboštvo i prognan iz Atene te se povukao u Halkidu na otoku Eubeji, gdje je godinu dana poslije i umro.

Tijekom vremena Aristotelovo je značenje sve više raslo, tako da ga arapski i kršćanski mislioci srednjega vijeka nazivaju jednostavno Filozofom.

Njegov misaoni genij enciklopedijskoga značaja obuhvaća sveukupno znanje onoga doba, raščlanjujući ga u pojedine discipline, tako da znanosti očituju svoj temelj u filozofiji i bivaju razumljive samo u toj cjelini s pomoću najmanjeg broja temeljnih pojmova i počela (elemenata).

Spekulativna sinteza na jednoj strani, na drugoj se dopunjuje majstorskim poznavanjem fenomena prirode i ljudske zajednice, suptilnost analize i argumentacije kulminira u nepristranu sudu.

Širina Aristotelovih znanstvenih interesa gotovo je nevjerojatna. Bavio se fizikom, filozofijom, pjesništvom, teatrologijom, glazbom, logikom, retorikom, lingvistikom, politikom, etikom, biologijom, anatomijom, astronomijom, embriologijom, geografijom, geologijom, meteorologijom itd.

Ipak, s današnjeg stanovišta neka njegova uvjerenja bila su kriva. Primjerice, mislio je da je mozak organ koji služi za hlađenje krvi.

Više o Aristotelu pročitajte OVDJE