Na današnji dan, 26. veljače 2004. godine u zrakoplovnoj nesreći kod Stoca poginuli su članovi makedonskog izaslanstva, na čelu s tadašnjim predsjednikom Borisom Trajkovskim.
Beechcraft 200 Super King Air Z3-BAB, u kom je bilo sedam putnika te pilot i kopilot, tog je kobnog jutra poletio iz Skopja za Mostar, gdje su članovi visokog, makedonskog izaslanstva trebali posjetiti 'Mostarski sajam gospodarstva' i prisustvovati međunarodnoj konferenciji o investiranju.
Dok je letio iznad brdovitog područja, između Stoca i Mostara, u blizini granice dva entiteta, samo nekoliko kilometara od mostarske zračne luke i tek minutu prije slijetanja, vladin je zrakoplov iznenada nestao s radara.
Pripadnici francuskog kontingenta SFOR-a obznanili su kako su vezu s posadom izgubili nešto poslije 8 sati, kada je zrakoplov s makedonskim izaslanstvom od mostarskog aerodroma bio udaljen samo 15 km zračne linije. U to se vrijeme, po svjedočenju mještana, na nebu začuo neobičan zvuk, no, zbog guste magle i oblaka ništa se nije vidjelo.
Čim je odjeknula vijest kako se zrakoplov s makedonskim izaslanstvom najvjerojatnije srušio, počele su, kružiti brojne dezinformacije o mjestu nesreće i tijeku potrage.
U Makedoniji je tragična vijest objavljena tek u 10 i 30 sati, a službena potvrda kako su u zrakoplovnoj nesreći poginuli članovi makedonskog izaslanstva stigla je iz Dublina, od tadašnjeg makedonskog premijera, Branka Crvenkovskog, koji je tog dana spremao predaju zahtjeva Makedonije za članstvo u EU.
Za Borisa Trajkovskog, koji je bio veliki pobornik makedonskog puta u EU, trebao je to biti dan za slavlje. Vladinim je zrakoplovom iz Mostara planirao otputovati u Irsku, kako bi premijeru Bertie Ahernu, koji je tada predsjedao Europskim vijećem, predao makedonsku aplikaciju, no umjesto u Dublin, zrakoplov ga je odveo u smrt.
U kaosu koji je nastao nakon vijesti kako se srušio zrakoplov s makedonskim izaslanstvom, nitko, ni policija, ni zdravstveni djelatnici, ni pirotehničari, ni novinarske ekipe, nije znao u kom smjeru treba krenuti. Osim kiše i magle, potragu za zrakoplovom otežavalo je i to što područje na kom se dogodila nesreća još uvijek nije bilo razminirano, jer je to bila crta razgraničenja između VRS, Armije RBiH i postrojbi HVO-a.
Tek oko 10 i 30 sati spasilačke su se ekipe uputile na područje koje je bilo označeno kao moguće mjesto nesreće. Iza pirotehničara, prema brdima su krenula i vozila medicinske pomoći te novinarske ekipe. U potragu je bilo uključeno preko 500 policajaca iz oba entiteta te pripadnici SFOR-a i međunarodne policije. Trebala su im čak 24 sata da otkriju točno mjesto nesreće, na kom su zatekli stravičan prizor.
Za pad zrakoplova jedni su krivili loše vrijeme, drugi starost zrakoplova, koji je kako se navodilo, već i ranije imao tehničkih problema, spominjala se i odgovornost SFOR-a, ali i mogućnost da je riječ o sabotaži.
Komisija za ispitivanje uzroka nesreće, koju je formiralo Vijeće ministara BiH, zaključila je kako je uzrok pada aviona bila "proceduralna greška pilotske ekipe u fazi slijetanja na mostarski aerodrom, koja je dovela do udara zrakoplova u brdo".
U prosincu 2014. godine, šef međunarodnog povjerenstva koje je vodilo istragu, Omer Kulić, izvijestio je kako je glavni razlog nesreće, greška pilota. Da bude još gore, mostarska zračna luka tehnički bila loše opremljena pa tako u to vrijeme nije imala ni radar.
Također, održavanje zrakoplova bilo sporno jer tijekom godine dana nije zabilježena niti jedna intervencija na letjelici odnosno podaci o njezinu servisiranju.
Imao je tek automatski pilot, GPS i lokator mjesta nesreće. Uobičajeno je da zrakoplovi koji prevoze važne osobe imaju instrument koji bi u lošim vremenskim uvjetima pokazivao udaljenost od zemlje a ovaj to nije imao.
U konačnom izvještaju navedeno je kako je napravljeno sedam grešaka ili propusta, koji su uzrokovali nesreću u kojoj je 26. veljače 2004. godine, kod Mostara, poginulo devet osoba, među kojima je bio i predsjednik tadašnje Makedonije, Boris Trajkovski.
Pored Trajkovskog, u nesreći kod Mostara živote su izgubili portparol Dimka Ilkova Bosković, savjetnici Risto Blaževski i Anita Lozanovska, predstavnik Ministarstva vanjskih poslova Mile Kristevski i tjelohranitelji Ace Božinovski i Boris Velinovski, te pilot i kopilot. Tijela stradalih su pronađena u izgorjelom, neprepoznatljivom stanju.
Boris Trajkovski rođen je u Monospitovu 25. lipnja 1956. Završio je Pravni fakultet u Skoplju, godine 1980. Specijalizira u SAD-u. Do 1997. obnaša dužnost vođe pravne službe poduzeća Sloboda u Skoplju.
Jednu godinu bio je šef kabineta skopskog gradonačelnika, a do 21. prosinca 1998. zamjenik ministra vanjskih poslova. Predsjednik Makedonije bio je od 1999. do svoje smrti.
