Zdravstveni rizici i štete u poljoprivredi koje izaziva ambrozija su veliki, a načini borbe protiv tog "korova stoljeća" odavno su poznati. U srcu ljeta, kada priroda doseže svoj vrhunac, u tišini i bez pompe buja jedan od najopasnijih korova našeg vremena.
Ova biljka, podrijetlom iz Sjeverne Amerike, danas je jedan od najvećih ekoloških i zdravstvenih izazova u Europi, a osobito u Bosni i Hercegovini, navode stručnjaci iz Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica (INZ).
Ambrozija (poznata i kao fazanuša, limundžik, partizanka) jednogodišnja je biljka visoka od jednog do jednog i pol metra, s jakim vretenastim korijenom i razgranatim stabljikama prekrivenim sitnim dlačicama. Prepoznatljiva je po tamnozelenim, perasto urezanim listovima i karakterističnim žutim cvjetovima skupljenima na vrhovima stabljike.
U Europu je dospjela slučajno, kontaminiranim sjemenom, ali se nevjerojatnom brzinom proširila zahvaljujući svojoj prilagodljivosti. Danas je najraširenija u južnoj i istočnoj Europi, ali nezaustavljivo prodire i prema sjeveru i zapadu. Brzina njezina širenja procjenjuje se na šest do 20 kilometara godišnje.
"Ambrozija raste posvuda, na poljima, u vrtovima, uz ceste i željezničke pruge, oko kuća i zgrada, pa čak i u urbanim naseljima. Njezino širenje dodatno pospješuju vjetar i ljudi – putem sjemena koje ostaje klijavo godinama. Cvate od kraja srpnja do sredine listopada, oslobađajući milijarde zrnaca peludi koja mogu putovati i do 300 kilometara. Pet zrnaca ambrozije dovoljno je da izazove ozbiljnu alergijsku reakciju", kaže voditelj Zavoda za zaštitu bilja pri INZ-u, Kasim Velić.
Kod osjetljivih osoba pelud uzrokuje simptome poput crvenila i svrbeža očiju, kihanja, kašlja, otežanog disanja, pa čak i astme. Djeca i odrasli pogođeni ovim alergenom imaju smanjenu koncentraciju, radnu i intelektualnu sposobnost, a kvaliteta života im je znatno narušena. Šokantan je i prag reakcije: manje od 20 peludnih zrnaca po kubnom metru zraka dovoljno je da izazove zdravstvene tegobe.
Ambrozija nije prijetnja samo zdravlju. U poljoprivredi ona uzima danak iscrpljujući tlo jakim korijenom i bujnom masom koja iz tla crpi hranjive tvari, gušeći i zasjenjujući kultivirane biljke. Najčešće se pojavljuje u usjevima kukuruza, soje, suncokreta, šećerne repe i povrća, izazivajući smanjenje prinosa, a nerijetko i potpuni gubitak uroda.
Suha klima i otvoreni tereni idealni su uvjeti za njezin razvoj, čineći je gotovo nezaustavljivom u vrijeme kada je poljoprivredna proizvodnja već pod pritiskom klimatskih promjena. Borba protiv ambrozije nije jednostavna niti jednokratna. Uspjeh je moguć jedino integriranim pristupom – mehaničkim, agrotehničkim i kemijskim mjerama.
"Na manjim površinama najučinkovitije je čupanje biljke iz korijena dok je još mlada, osobito nakon kiše. U urbanim zonama, oko škola, bolnica i vrtića, nužno je pravodobno košenje, obavezno prije nego što biljka procvate. Ako se kosi previsoko, iz donjih pupova može izrasti nova, još snažnija generacija. Višestruko košenje tijekom sezone ključno je za uspjeh", dodaje Velić.
Agrotehničke mjere uključuju temeljitu obradu tla i pravodobno međuredno kultiviranje, osobito u okopavinama. Na većim površinama, gdje je ambrozija izrazito prisutna, preporučuje se košenje blizu tla kao osnovni oblik fizičke kontrole. Kemijsko suzbijanje (primjena herbicida) primjenjuje se na poljoprivrednim površinama, gdje se korov uništava zajedno s drugim štetnim biljkama. No, važno je istaknuti – nijedna mjera sama po sebi nije dovoljna.
Borba protiv ambrozije nije odgovornost pojedinca, već cijelog društva. Zakonski su obveze jasno definirane, a sve iz svoje nadležnosti trebaju poduzeti vlasnici i korisnici poljoprivrednog zemljišta (obrađenog i zapuštenog), šumski i građevinski korisnici, javne službe koje održavaju ceste, pruge, vodotoke i zelene površine, uprave parkova, groblja i nacionalnih parkova te svi oni koji koriste ili posjeduju zapuštene površine, uključujući utrine i pašnjake. Nadzor nad provođenjem mjera provode inspekcije – poljoprivredne, šumarske, urbanističko-ekološke, vodoprivredne i prometne, kako federalne tako i županijske.
Kako ističu iz INZ-a, srpanj je ključan mjesec za identifikaciju i uklanjanje ambrozije, jer tada biljka još nije u punom cvatu, a prepoznavanje je jednostavno. Svako odgađanje omogućava razmnožavanje i dodatnu kontaminaciju zraka opasnim peludom.
Zato je važno da svi subjekti prepoznaju svoju odgovornost i pristupe mjerama uništavanja kako bi građani – osobito oni alergični – imali što manje zdravstvenih problema. Ambrozija je tiha prijetnja koja ne poznaje granice ni imunitet. Da bismo je zaustavili, potrebna je odlučna, zajednička i kontinuirana akcija.
