Albanija: Tradicija zakletih djevica nije izumrla

Virdžine ili zaklete djevice (na albanskom burrneshë), pripadaju tradiciji stvaranoj i razvijanoj stoljećima, a koja je prisutna i danas, uglavnom u perifernim zonama na severu Albanije. Razlozi stvaranja te tradicije povezuju se sa nizom faktora na kojima se zasnivaju pravila organizacije i orijentacije nekadašnjeg albanskog društva.

Osnovni faktori ove pojave se povezuju sa potrebom obitelji koje su bile bez muškog nasljednika da sačuvaju obiteljsko bogatstvo, da se izbjegne bilo kakav sukob sa smrtnim posljedicama zbog teških uvjeta života koji su tjerali žensku osobu da postane glavni staratelj obitelji, kao i zbog osobnog izbora žena koje su željele voditi takav život.

Iako u znatno u manjoj mjeri, ova tradicija prisutna je i danas u pojedinim područjima Albanije.
Virdžinom se smatrala i smatra žena koja odluči da se neće udavati do kraja života, koja će preuzeti osobne poslove koji po tradiciji pripadaju muškarcima, da ima jednak status kao i muškarci u obitelj ili i šire, kao i da ne pogazi tu svoju odluku.

Ilmija Lika, rođena 1979. godine, jedna je od albanskih žena koja je odlučila da bude “zakleta virdžina”. Ona živi u kući sa svojim ocem, u selu Gurrë e Madhe, u području Mata u Albaniji.

Gosti se u obiteljskoj kući Lika dočekuju prema albanskoj tradiciji, a dio dočeka i razgovora s prijateljima koji ih često posjećuju jeste i Ilmije.

Imala je samo 13 godina kada joj je umrla majka i od tada njen život je dobio drugačiji smjer.
Ilmija Lika, u razgovoru za agenciju Anadoliju navodi razloge koji su je natjerali da donese ovakvu odluku te priča o tome kako se osjec´a u ulozi virdžine i zašto nikada nije prekršila tu odluku.

Nakon smrti majke, preuzela "muške" poslove

"Mama je preminula 1993. nakon teške bolesti. Potom sam bila prinuđena da radim mnogo, zato što je otac radio daleko od kuće. Poslove u selu sama sam završavala, sve vrste poslova koje radi jedan muškarac kod kuc´e. Postupno, ovaj način života je počeo da mi se sviđa.

Osiguravala sam drva za zimu, radila sam na njivi i drugo. Stvarno sam željela da se bavim ovim poslovima, koje ovdje u selu obično rade muškarci”, kaže ona.

Ilmija se izdvaja po svojim karakteristikama, ne samo zbog statusa koji je sebi postavila, nego i zbog načina ponašanja, razgovora, oblačenja, poslova koje obavlja u kući, te položaja koji uživa u obitelji i šire.

Zbog zdravstvenih problema koje ima već više godina, ona više ne radi teške poslove, kao što ih je radila nekada, ne ide u šumu po drva i nije u stanju da se brine o drugim poslovima u selu, koje obično obavljaju muškarci i ona ih je kao virdžina obavljala.

Ali, kako se ona osjeća zbog svog izbora? Da li c´e tu zakletvu održati zauvijek? Kako je tretiraju u obitelji i selu u kome živi? Ovo su samo neka od pitanja koja joj se često postavljaju.
Sa cigaretom koju ne ispušta iz ruke, Ilmija Lika priča: "Jako sam sretna zbog svog izbora. U selu gdje ja živim nema predrasuda. Zaklela sam se da ovu odluku, koju sam donijela nakon majčine smrti, ne prekršim do smrti. Ja sam odlučila da budem virdžina do kraja svog života."

Muškarci se s pažnjom odnose prema Ilmiji

Na različitim ceremonijama u selu, kao na primer u slučaju tragedija, svadbi, rođendana i slično, ona je dio sredine gdje obično borave seoski muškarci. Poštuju je i ponašaju se prema njoj bez predrasuda, uz posebnu pažnju.

Njen otac Sulejman Lika kaže da je ovo izbor same Ilmije, bez ikakvog nametanja od strane članova obitelji. On traži od organizacija i državnih institucija da pomognu Ilmiji, jer boluje od bronhijalne astme, a nemaju sredstava za kupovinu lijekova.

Prije nje je i njena rodica napravila isti izbor. Ona je živjela sa roditeljima sve do smrti, do svoje 70. godine.

Usprkos tome što je ova tradicija proteklih desetljeća bila rasprostranjena u selima regije Mata, trenutno samo nekoliko osoba je primjenjuje, a to je rezultat razvoja novih uvjeta koji karakteriziraju suvremeno društvo.

Kao i mnoge tradicije Albanaca, poput bese (davanje riječi), velikodušnosti, gostoprimstva i vjerske tolerancije, koje su postale predmet studije povjesničara i domac´ih i stranih etnografa, fenomen “djevica pod zakletvom” izazvao je zanimanje među istraživačima.