Prije 105 godina, 1. listopada 1920. u New Yorku je rođen američki filmski, kazališni i televizijski glumac Walter Matthau, dobitnik Oscara.
Potječe iz obitelji rusko-židovskih useljenika u SAD, a glumom se počeo baviti nakon povratka iz Drugog svjetskog rata.
Nakon rata uči glumu u New School's Dramatic Workskopu (kod E. Piscatora) i posvećuje se kazalištu. Ubrzo zamijećen, nastupa i na Broadwayu, dok na filmu debitira 1955 (Čovjek iz Kentuckyja B. Lancastera).
Prvotno je nastupao isključivo u kazalištu, a na filmu je debitirao 1950. godine i nastupao do smrti, čitavih 50 godina. Ostvario je niz zapaženih, pretežno komičnih uloga, a za onu u filmu Kolačić sreće dobio je Oscara za najboljeg sporednog glumca.
Za njega je slava nastupila vrlo kasno jer nije odgovarao idealnima ljepote po standardima Hollywooda. Do početka 60-ih godina tumači uglavnom epizode nitkovâ. Prva značajnija uloga bio je lik tvrdoglavog šerifa u filmu Usamljeni su hrabri (1962) D. Millera.
Srednjeg rasta, crnokos, izborana lica punih obraza, širokih usta i 'krumpirasta' nosa, nezgrapno-nemarna hoda i mrmljajućeg govora, lako postiže komičke efekte.
Vrlo je uvjerljiv kao ubojica u Šaradi (1964) S. Donena (glumio je nasuprot Audrey Hepburn) i kao osjećajni gangster u filmu Ubijte Charleyja Varricka! (1973, nagrada Britanske filmske akademije) D. Siegela, no ipak postupno prevladava senzibilitet komičara, pa na tom području ostvaruje najuspjelije uloge. 'Otkriven' je u komediji Neobičan par N. Simona, velikom broadwayskom hitu 1965.
Već ubrzo ulogom advokata, promućurnog spletkara i varalice, u Kolačiću sudbine (1966) B. Wildera osvaja Oscara za epizodu
Matthauov veliki prijatelj bio je Jack Lemmon. Zajedno su snimili deset filmova (jedanaest, ako se računa i Kotch, ali tu je Walter nastupio u cameo ulozi). Njihovi najpoznatiji filmovi su Stara gunđala i Stara gunđala 2.
Ističu se ekranizacija Neobičnog para — film Dvojica bez žena (1968) G. Saksa gdje je smireni samac kojem useljenje rastavljenog prijatelja mijenja život i izaziva stresove, i Naslovna strana (1974) B. Wildera gdje je bezobzirni urednik senzacionalističkog lista.
Uspjehe ostvaruje i kao ekscentrični udovac u svađi s obitelji u Kotchu (1971) J. Lemmona i ostarjeli zabavljač u Sunčanim momcima (1975) H. Rossa (za obje je nominiran za Oscara) te kao nespretni mladoženja srednjih godina u Peteu i Tillie (1972) M. Ritta (nagrada Britanske filmske akademije). Redatelj je Gangsterske priče (Gangster Story, 1960, i glumac).
Ostale važnije uloge: Indijanski borac (A. De Toth, 1955); Važnije od života (N. Ray, 1956); Lice u gomili (E. Kazan, 1957); Pokolj na Devetoj aveniji (A. Laven, 1957); Zabranjene strasti (R. Quine, 1960); Zastavnik Pulver (J. Logan, 1964); Kritična točka (S. Lumet, 1964); Doviđenja, Charlie (V. Minnelli, 1964); Vodič za oženjene muškarce (G. Kelly, 1967); Tajni život američke supruge (G. Axelrod, 1968); Kaktusov cvijet (G. Saks, 1969); Hello Dolly (G. Kelly, 1969); Novi list (E. May, 1970); Apartman hotela Plaza (A. Hiller, 1971); Nasmijani policajac (S. Rosenberg, 1973); Pirati u metrou (J. Sargent, 1973); Medvjedi nose loše vijesti (M. Ritchie, 1976); Kućne posjete (H. Zieff, 1978); Životna utrka (M. Ritt, 1978); Apartman hotela California (H. Ross, 1978); Druškane, druškane! (B. Wilder, 1981); Škola (R. Neame, 1981); Prvi ponedjeljak u listopadu (R. Neame, 1982); Morao bih biti na filmu (H. Ross, 1982); Preživjeli (M. Ritchie, 1983); Pirati (R. Polanski, 1986); Psihijatrijski kauč (M. Ritchie, 1988).
Dva je puta vodio dodjelu Oscara: prvi su mu put partneri bili Goldie Hawn, Gene Kelly, George Segal i Robert Shaw, a drugi put Dudley Moore, Liza Minnelli i Richard Pryor.
Walter Matthau se dva puta ženio i ima troje djece, kćer i dva sina.
Nekoliko puta pretrpio je srčani udar, a umro je 1. srpnja 2000. u Santa Monici, tri mjeseca prije 80. rođendana od zatajenja srca. Pravi uzrok smrti bio je rak debelog crijeva, čije su metastaze zahvatile pluća, jetru i mozak. (Izvori: Wikipedia i Filmska enciklopedija)
