Na današnji dan prije 95 godina, 25. kolovoza 1930., u Edinburghu je rođen Sean Connery, jedan od najtalentiranijih, najkarizmatičnijih i, prema mišljenju dama, najšarmantnijih glumaca na filmu.
Njegov otac Joseph Connery bio je rimokatolik podrijetlom iz Irske dok je njegova majka Euphemia "Effie" McBain McLean bila protestantkinja.
Nanizao je na desetke hvaljenih uloga – briljirao je u filmovima “Marnie”, “Vjetar i lav”, “Čovjek koji je htio postati kralj”, “Robin i Marian”, “Velika pljačka vlaka”, “Vremenski banditi”, “Gorštak”, “Ime ruže”, “Indiana Jones i posljednji križarski rat”, “Lov na Crveni oktobar”, “Ruska kuća”, “Zalazeće sunce”, “Družba pravih džentlmena” i mnogim drugim, a nastup u “Nedodirljivima”, krimiću Briana De Palme, zasluženo mu je priskrbio “Oscara”.
Markantni Škot, koji je 2000. godine dobio vitešku titulu, morao je itekako zasukati rukave da bi ostvario svoje snove. Prije nego što ga je uloga Jamesa Bonda lansirala u zvjezdanu orbitu (agenta 007 portretirao je ukupno u sedam filmova, a mnogi se slažu da je bio i ostao najbolji filmski Bond), Connery je obavljao niz napornih, slabo plaćenih poslova.
"Kad se netko od glumaca žali da je naš posao težak, samo ga potapšam po ramenu i pitam: 'Momak, jesi li ikad kopao kanale? Je li ti poznato kako čovjek miriše nakon što je šljakao dvadeset sati u komadu? Kako se saniraju krvavi žuljevi? Ne? Onda začepi!’. Ako mene pitate, Hollywood je pun razmaženih kmečavaca", svojedobno je "opleo" po kolegama.
Sin tvorničkog radnika i spremačice, odrastao je u Fountainbridgeu, siromašnoj četvrti Edinburgha. Bilo mu je samo petnaest kad je, zbog problema s disciplinom, izbačen iz škole, nakon čega se zaposlio kao mljekar ("posao naporniji od čitanja telefonskog imenika").
Godinu dana kasnije, pridružio se britanskoj ratnoj mornarici. Ondje je proveo tri godine, a premda je bio uzoran časnik, otpušten je zbog zdravstvenih problema – čira na dvanaesniku, bolesti koja je pogađala većinu muškaraca u prethodnim generacijama njegove obitelji.
Po skidanju uniforme, počeo se baviti body buildingom, a nabrekli bicepsi povremeno su mu donosili poslove modela. Ipak, zarada od poziranja brzo se topila te je bio prisiljen prihvaćati kojekakve slabo plaćene poslove.
Neko je vrijeme radio na traci ("posao dosadniji od mljekarskog"); bicepse je dodatno ojačao zahvaljujući tesarskom i zidarskom stažu ("Bio sam mlad i naočit ali su cure bježale od mene jer sam se tuširao svake prijestupne godine"); vozio je kamion ("umjesto bonusa, dobio sam hemoroide"); spašavao utopljenike ("zapravo sam samo šetao plažom u tijesnim kupaćim gaćicama – radio sam prekratko da bih nekoga doista spasio").
Također je pozirao studentima slikarstva u Adamovom kostimu ("Bilo je toliko zgodnih studentica da sam stalno morao misliti na brkatu profesoricu koja mi je svojedobno predavala matematiku kako se ne bih uzbudio") i laštio lijesove ("Moji su mrtvaci na vječni počinak otputovali u blistavim, pomno ispoliranim sanducima").
Godine 1950. pojavio se na natjecanju Mr. Universe, predstavljajući Škotsku, i osvojio treće mjesto. To mu je otvorilo vrata showbusinessa, a njegova prva važnija filmska uloga bila je u filmu Another Time, Another Place (1958.), gdje mu je partnerica bila Lana Turner.
Također je glumio i u velikom filmskom epu iz 1958. godine A Night To Remember. Nevjerojatno zgodni Connery okušao se i u maštovitom Disneyjevom filmu Darby O'Gill and the Little People (1959.), a pojavio se i u filmovima Tarzan's Greatest Adventure (1959.), The Longest Day (1962.). Godine 1964. glumio je s Tippi Hedren u Hitchcockovom filmu Marnie .
Nakon niza manjih uloga, slavu mu 1962. donosi uloga u špijunskoj drami "Dr. No", prvom filmu u kojem je portretirao Jamesa Bonda.
Ulogu Jamesa Bonda dobio je glasovanjem čitatelja dnevnog lista Daily Express, a ne kako kaže legenda da su ga producenti Broccoli i Saltzman slučajno spazili kroz prozor dok je koračao gipko poput pantere i odmah zarobili. Konkurenti za tu ulogu bili su mu Cary Grant, Rex Harrison, Trevor Howard, Patrick McGoohan i Roger Moore.
Zanimljivo je spomenuti da se Ian Fleming borio "rukama i nogama" da Connery ne dobije glavnu ulogu.
Nakon uspjeha filma "Dr. No", uslijedili su: "Iz Rusije s ljubavlju" (1963.), "Goldfinger" (1964.), "Operacija Grom" (1965.), "Samo dvaput se živi" (1967.) i "Dijamanti su vječni" (1971.).
Godine 1981. vratio se ulozi Jamesa Bonda u filmu "Nikad ne reci nikad". To je bio zadnji film iz serijala o Jamesu Bondu u kojem je Connery bio glavni glumac.
Unatoč uspjehu koji mu je donio agent 007, navodno je zamrzio taj lik. O tome je posvjedočio kolega i prijatelj Michael Caine, rekavši da je pred Conneryjem bilo pametnije ne spominjati Bonda, kojeg je smatrao trivijalnim, ne osobito zanimljivim likom.
Za film Nedodirljivi (1987.) osvojio je Oscara i Zlatni globus za ulogu irskog policajca Malonea. Za ulogu Jonesova oca u filmu Indiana Jones i posljednji križarski rat (1989.) nominiran je za Oscara i Zlatni globus.
Connery se okušao i kao producent i glumac u filmu Medicine Man (1992.) te kao glumac i izvršni producent u fimovima Rising Sun (1993.), Just Cause (1995.) i Hrid (1996.). Zanimljiva je činjenica da su računalni animatori proučavali Conneryeve geste i mimiku lica ne bi li ih prenijeli na računalom kreiran lik i kretnje zmaja u filmu Dragonheart.
Godine 1999. producirao je film Klopka (1999.), u kojem je s Catherine Zeta-Jones, glumicom četrdeset godina mlađom od Connerya odglumio ljubavnu romancu.
Kao šezdesetgodišnjaka magazin People proglasio ga je 1995. godine najseksipilnijim živućim muškarcem, na što je odmah uzvratio riječima: Hvala Bogu, sve je dobro dok nisam najprivlačniji mrtav muškarac.
Naredne godine (1996.) časopis Empire proglasio ga je sedmom najprivlačnijom filmskom zvijezdom svih vremena. Ispred njega su bila samo dvojica pripadnika muškog spola: Johnny Depp i Robert Redford.
Connery je 12 godina bio oženjen s glumicom Diane Cilento (u razdoblju između 1962. i 1973. godine). Iz tog braka rodio se sin Jason 1963. godine. Poslije je njegova supruga bila francusko-marokanska slikarica Micheline Roquebrune.
Connery je bio aktivni član škotske nacionalne stranke stranke koja zaziva neovisnost Škotske. Godine 2008. u novinama Scottish Sunday Express je izjavio kako vjeruje da će Škotska postati neovisna za njegovog života.
Glumački velikan umro je 31. listopada 2020. godine, u devedesetoj godini. Ovaj svijet je napustio u snu, u svome domu u Nassauu, prijestolnici Bahama. Glumčev prah je prosut u njegovoj domovini Škotskoj, na nepoznatoj lokaciji.
