Sustav, da bi se raspao, mora postojati

17.6. – Ponedjeljak

Nitko ni da prstom mrdne. Učitelji u Mostaru pripremaju novi kurikulum i umjesto da javnost raspravlja o tome što naša djeca trebaju učiti i kako, na koje izazove treba pripremiti našu djecu i hoće li u školama pisati samo tiskanim slovima i trebaju li o književnosti učiti iz pokušaja poezije lokalnih pjesnika koji se grebu za honorar, svi šute.

Ček se i šuti kad učitelji pošalju priopćenje za javnost u kojem upozoravaju da im organizatori nisu osigurali ni osvježenje ni ručak tijekom šestosatnog rada na novom programu.

Zato je s puno pažnje ispraćen sudar koji je izazvala kći velikog oca u Stocu. Jasmina Izetbegović oštetila je parkirane automobile. Da je oca netko nešto pitao, vjerojatno bi odgovorio nešto u stilu pojašnjenja napada na novinare kad je rekao da simpatizer SDA nije napao kamermana nego kameru. Ja, i?

U Srebrenici će biti jedan zajednički kandidat za načelnika općine. Zajednički je, ali je SDA-ov. Trojku puno košta strah od izdaje.

Kakva je država najbolje govori podatak da nitko s njom ne želi raditi. Tako nitko ne želi 30.000 KM od države a da nabavi kravate i marame koje bi onda darežljivi parlamentarci dijelili okolo. Sebi i svojima.

18.6. – Utorak

Milorad Dodik fasovao je još jedne sankcije. Fasovali su i ljudi oko njega, firme u kojima je njegov sin i u kojima nije i američka batina postala je duža i teža. Iako veliki eresovski vođa glumi nedodirljivost, posljedice sankcija već se pomalo osjećaju pa, doduše tiho, počinju kuknjave kako se ograničava poslovanje u malom carstvu. Dodik je, kaže se u pojašnjenju sankcija, kao da kod nas itko želi da mu išta bude jasno, koristio osobni položaj za bogaćenje. Nisu li svi takvi?

Dodiku je puno važnije da pojasni je li na svesrpskom saboru potpisao da će nestati 9. januar i utopiti se u neka druga, tuđa veselja, nego da objašnjava od kud mu novac.

Za to vrijeme, a to malo koga dira, država se ne može dogovoriti oko proračuna i sav novac, koji bi nam mogao biti darovan, stoji. To što država stoji na mjestu, to se ne primijeti.

19.6. – Srijeda

Bosanskohercegovačka stvarnost je to da je načelnica općine iskoristila 160 metara asfalta u jednom selu rekavši kako njezina stranka ''stigne asfaltom i do sela gdje se spajaju zemlja i nebo"! Stvar je u tome da je 160 metara asfalta plaćeno iz proračuna i da to nema veze sa strankom. Nema, doduše, ni veze s nečim čime bi se trebalo pohvaliti, ali 160 metara nekima je veliki doseg. Pitanje je samo vidi li nebo, s kojim ga spaja asfalt, ovo sve?

Svi drugi koji bi brkove omastili nekim drugim asfaltima pripremili su koalicije debelo pogođeni amnezijom. Birače ne zanima, ali su na listama u zagrljajima ljuti neprijatelji. Tako su izdajnici, s kojima su neke veće patriote na ratnoj nozi i kojima je poručeno da ne žele s njima imati ništa, odjednom prijatelji i poželjni partneri. Koalira svatko sa svakim pa i sa SDA s kojim su, je li, rekli da neće nikad. Koalira se i sa DF-om koji ne govori.

No, spas stiže iz Turske. Kumovi su popričali telefonom. Turski predsjednik poručio je umirovljeniku u SDA kako će se odlučno suprotstaviti separatizmu u BiH. Ne bi bilo loše da netko kuma koji može iznajmiti glavni grad BiH za svoju kampanju pita gdje je presuđeni bjegunac od zemlje koju brani? Čak ni zemlja to više ne pita.

20.6. – Četvrtak

Dragan Čović, kojeg nitko ne sluša a koji poziva razjedinjene partnere u Mostar, poručio je kako ne postoji način da se bilo tko odcijepi od BiH. I točka. Poruka je to partneru da uzalud galami o nekom samostalnom putu. Partnera ne zanimaju ni zarezi, kamoli točke.

Zarezi očito nisu spremni u dokumentu o razdruživanju RS-a i razdružene Federacije pa ga Vlada RS-a nije ni razmatrala. Dodik zato ne pazi na zareze kad iznosi u javnost da je spriječio da SDA ubije 50 ljudi kako bi očuvali Izetbegovića. Ne pazi ni nitko drugi što priča jer bi valjda pravosuđe trebalo reagirati na ove tvrdnje.

Ne reagira pravosuđe ni na priču u hercegovačko-neretvanskoj Skupštini u kojoj se govori o lažnom prijavljivanju, širenju panike i mržnje zbog nevidljivim dronova koji su posuli ulje na vatru po travnjaku u Mostaru.

Ne reagira nitko ni na objavu Grada Mostara da traži službenika za odnose s javnošću koji je završio elektrotehniku. Uz to, valjda, treba biti i bog za kompjutere.

21.6. – Petak

Balkan je, ma koliko nevjerojatno zvuči, stao. Tri sata, negdje i više, nestalo je struje i kako je vrijeme odmicalo sve smo se više pitali gdje bi to naši životi završili da živimo unplugged.

Sijevale su razne teorije. Javljali su se ministri. Osim u BiH. Službe su bile dostupne javnosti. Osim u BiH.

Sustav da bi se raspao, mora postojati.

Sva objašnjenja u BiH, vezana za pad sustava opskrbe električnom energijom, koji se možda dogodio jer nam je prevruće a možda i jer je netko upao u sustav i pokazao koliko može biti hladan prema nama, svela su se na politiku. To je naš doseg. Čak i stručnjaci, koji su pokušali smiriti situaciju, zvuče kao da nisu bili na satu kad se to nešto učilo.

Mostar – grad bogova gradnje – pohvalio se, dok Lana Pudar pliva u Beogradu, kako nastavlja radove na izgradnji bazena. U Mostaru bi i 160 metara asfalta bilo puno.

22.6. – Subota

Još se malo priča o struji. Europa će istražiti što je pokrenulo domine iz Albanije do Istre. Naši stručnjaci i poduzeća šute. Vrijeme je za kupanije.

Djeca iz BiH u New Yorku osvajaju medalje iz znanja. BiH to ne zanima. Kod nas se pamet prosipa i mora biti u stranci.

23.6. – Nedjelja

Došao je i taj dan. Ministar unutarnjih poslova predstavio je napokon pjesmu. Nakon informacija i prizora na kapaljke, u kojem smo vidjeli obitelj Isak kako se ljulja na ljujački, u eter je napokon puštena pjesma o Rami Isaku.

Nisu ni veći likovi toliko tempirali objavu pjesme, ali nismo se načitali vijesti iz nekog normalnijeg svijeta da sebi poklone pjesmu ministri policije i predsjednici gradske stranke u kojoj su otac i dva sina. Pjesma će sigurno biti hit i mogla bi biti pozadina za policijske racije u uznojenim kafanama.

Nama je ionako bitno da se ruke dignu u zrak u znak na predaju zdravog razuma.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.