Sramota zbog mržnje od onih koji se kunu u ljubav

29.5. – Ponedjeljak

''Najunosniji posao u BiH: Okreću milijune, ali nitko ne zna kako''. Objavili su to pojedini mediji u regiji, a naši su se vodili prepisivanjem teksta pod zanimljivim naslovom, a da nitko nije stavio niti jedan redak da se zna kako. Po zakonu.

Naime, riječ je o odvjetnicima po službenoj dužnosti koji brane one koji si ne mogu izabrati odvjetnika. Pa čak i kad ga mogu birati, netko ''veći'' odabere im odabrane. I tu prestane svo čuđenje. Jer, znaju regionalni mediji i domaći prepisivači da Bosni i Hercegovini ne trebaju simpatični naslovi da bi se zaključilo kako se uvijek biraju oni koji su već odabrani i da se sve kod nas radi po brankovićevskoj: Po zakonu. Pravosuđe i pretvarači u njemu da su pravedni to ponajbolje rade.

30.5. – Utorak

Skočila su na noge nevinašca u bh javnosti te na oštar jezik i još oštrije prste dočekala govor Atifa Dudakovića u Konjicu. Rekao je Dudaković, koji je dijasporu ranije upozorio kako treba biti spreman za ratovanje, kako rat još nije završio i da su samo prestali pucnjevi.

I drvljem i kamenjem napao se Dudaković kao da je rekao nešto što i ptičice na zapuštenim bosanskohercegovačkim granama ne znaju. Istina je da Dudakovića nitko nije povukao za uši jer je pozvao na spremnost za (novi) rat. Ali je istina i da je licemjerno glumljenje pacifizma i osuđivanje ga za nešto što je rekao a što svi dobro znamo. Rat u BiH, zaustavljen je na papiru, i od tada se vodi na papirima i govornicama. Bez pucnjeva, ali s mnogo pucnjeva u prazno. Pogotovo kad se vlastitom narodu nešto obećaje.

Znamo mi svi dobro da na ovim prostorima niti jedan rat nije dovršen, samo umjesto metaka odzvanjaju vaganja pobjednika, mrcvarenja istinama, prošlostima i budućnostima. Dok neki ne poslušaju Dudakovića i slične njemu i ne raspale pravim oružjem. A da toga ne bi bilo trebali bi svoji svoje huškače povući za uši. Ako se već zalažu za dobru i bolju BiH.

31.5. – Srijeda

Nađu se tako u ovoj zemlji uvijek neki pametnjakovići koji si za pravo uzimaju predstavljati sve i svakoga. Tako su tamo neki Rođeni otpisali Blaža Sliškovića iz Veležovih uspomena jer je rekao da mu je ipak malo draži Zrinjski. Zaboravili su Rođeni da je Blaž Slišković prilično ostvaren čovjek, za razliku od njih koji, eto, da bi sebi digli ljestvicu važnosti i život si učinili ostvarenijim, dijele ispisnice iz povijesti.

Jednog će dana doći vrijeme kad će povijest izbrisati njih, a Baku i Bakine čarolije, pa makar one bile i na lošem engleskom, nikada neće. Sramota zbog mržnje od onih koji se kunu u ljubav.

1.6. – Četvrtak

Pao je zakon o Mirovinsko-invalidskom fondu. Vlada Fadila Novalića doživjela je još jedan šamar, a je većina pokazala kako surađuje samo onda kada se dijeli, A to traje nekoliko mjeseci nakon izbora. Poslije toga, padne sve što može pasti.

A niže ne možemo. Primjer za to je i sam Novalić, kojem nikako da pomognu nanovo angažirani savjetnici za medije. Njemu jednostavno ne ide. Trebao bi netko čovjeka koji tvrdi da je skupljanje milostinje bolje od sustavnog rješenje problema, naučiti da jednostavno šuti.

2.6. – Petak

Osim Bake Sliškovića, razvlači se i Thompson po priopćenjima i osudama. Traži se zabrana njegova koncerta u Mostaru, pa i u Novom Travniku. Glumljenje europskih vrijednosti je na ''obje'' strane, a traženje zabrana samo ''podgrijava'' one koji sanjaju taj koncert i motiviraju one koji nisu mislili provesti večer u rifovima i jeftinom a dobro unovčenom domoljublju.

Slične su naše ljubavi i mržnje. Jedni ne vole da im se naređuje kako skakati za ljubav prema BiH, ali isto tako misle da nema domoljublja bez dobro unovčenih stihova nazubljenog Marka Perkovića. Drugi pak nameću skakanje i zabranjuju neka druga skakanja. I svi, skakavci kakvi jesmo, svakim skokom tonemo dublje, umjesto da skačemo naprijed.

3.6. – Subota

Opet je Bakir Izetbegović bacio pred narod(e) brojke. Tako je izjavio kako se u realnom sektoru mjesečno zapošljava 1.200 ljudi.

Rekao je Izetbegović kako je to tako, ali da se još ne osjeti. Ne osjeća nitko ni zlatne kašike.

4.6. – Nedjelja

Prepucavaju se Mostarci kakvi to seljaci bacaju kauč i fotelje u Neretvu. Prepucavanja oko toga kakvi to seljaci bacaju kauč i fotelje na sred ceste prestala su.