Valjanje gluposti iz javnih usta ne prestaje. Bosna i Hercegovina zemlja je u kojoj nema odgovornosti ni za riječi ni za djela. Zbog toga oni, koji misle da su u nekakvim foteljama viši od svih i da im to daje za pravo da prosipaju pamet, lupaju gdje stignu i što stignu.
Dragan Mioković, predsjedatelj federalnog parlamenta, rekao je tako u žaru studijskog obračuna kako je malo Hrvata ubijeno na Bleiburgu. Skočile su službe za pisanja priopćenja pa je Miokoviću poručeno da dadne ostavku. On se pokušao ispričati ali se isprikom, koju nitko nije detaljno čitao, još više zakopao.
Šamaraju se bezobrazlucima i Milorad Dodik i Zukan Helez. I jednom i drugom ne fali epiteta. Narod ne vidi ništa loše u užasnom javnom govoru. Javnost voli veselo i prizemno.
I Mustafa Cerić, nekadašnji prvi čovjek Islamske zajednice u BiH, počeo je valjati u javnosti. Smatra Cerić da treba bosanstvom poklopiti i Srpsku pravoslavnu crkvu. Protiv njegovih ideja je čak i Islamska zajednica, koja je umotala u priopćenje da je Ceriću pametnije da šuti.
Oni koji bi trebali govoriti, šute. Troškovi rastu, život u nakaradnoj tvorevini sve je teži. Kontrolori leta bježe za više plaće. Nismo ni trebali preuzimati svoje nebo.
Dug jezik Milorada Dodika, koji je nakon ukidanja sankcija dobio na dužini, pokrenuo je tužiteljstvo da formira novi predmet o govoru mržnje kojim nekadašnji predsjednik entiteta pumpa patriotizam i drži sebe važnim.
Nekome bi, pak, mogli biti dugi prsti. Amerika je Muslimansko bratstvo proglasila terorističkom organizacijom, a oni koji likuju i lobiraju najavljuju kako bi mogla krenuti i istraga u BiH zbog veza s tom organizacijom. Sjeća li se netko četiri prsta u Predsjedništvu BiH koje je ponosno podigao Bakir Izetbegović?
Američki igrači sjedaju domaće đake za stol oko Južne plinske interkonekcije. Sa sastanaka dolaze razni glasovi, o našim i njihovim željama. Oni koji u naše ime sjedaju za pregovarački stol s plinom iskustva imaju jedino u kuhinji. A i to jedva. Što god da kažu domaći pregovarači i što god umotavali stadu koje ne zanimaju konekcije, jedno je jasno – nas se ništa ne pita.
Zaboravili smo europske zakone i silnu kuknjavu kako smo propustili još jednu priliku i kako su nam odškrinuta vrata Europske unije opet zatvorena.
Sad nas upozoravaju na zakone zbog kojih nam prijeti stavljanje na sivu listu zbog pranja novca i financiranja terorizma. Lista je siva. Nije sve tako crno.
Najavljuju se nove kandidature za Predsjedništvo BiH. Obećavaju kandidati da neće prerano u kampanju nego da će raditi kao da se ništa ne događa. Možda bolje da ne rade ništa. Ionako pričaju godinama kao da su u kampanji.
Američki predsjednik, Donald Trump, ne odustaje od Grenlanda. Kaže da jedino može pristati na to da otok postane američko tlo i da ga ništa drugo ne zanima.
Federacija je, barem tamo gdje padnu cijevi, potpisala da Americi predaje zemlju.
Samo je kod nas usputna vijest da jedan ministar ide na razgovor u policiju. Negdje drugdje bi se javno priopćio razlog odlaska ministra pred policajce i tamo negdje u nekim normalnijim svjetovima ministar bi mandat stavio na raspolaganje, dao ostavku… Samo se kod nas na sve odmahuje rukom i pokojim patriotskim lajkom pod ministrove objave.
Republika Srpska režira novi igrokaz. Kad je postalo izvjesno da bi Ustavni sud mogao reći da entitetski premijer nije sjeo u fotelju onako kako bi trebao jer ga je predložio Milorad Dodik nakon što je ostao bez dužnosti entitetskog predsjednika, pala je ostavka.
Savo Minić odreći će se privremeno fotelje, pa će onda ponovno u nju zasjesti nakon što ga na to mjesto predloži vršiteljica dužnosti predsjednika Republike Srpske. Usput će Minić smijeniti ministre, pa i Sinišu Karana, kako bi mu omogućio bezbolan prijelaz u fotelju entitetskog predsjednika. Naravno, ako se natrpa dovoljno listića na izborima za koje se jedva prikupio novac.
Siroti Bakir Izetbegović optužuje Nermina Nikšića da se bogati a da usput zadužuje Federaciju BiH. Za to vrijeme, Bakirova supruga, spušta se toliko nisko da se s političkim protivnicima obračunava vrijeđajući njihov fizički izgled.
Umišljene ljepotice obično imaju ogledalo koje laže.
Miloradu Dodiku, upozoravaju ozbiljni ljudi iz Amerike, opet prijete američke sankcije. Pustio je predsjednik stranke, koji se ponaša kao da je predsjednik svega, malo previše jezik.
Čini se da se otkriva razlog boravka ministra Rame Isaka pred istražiteljima SIPA-e. Isaka je prijavio poduzetnik tvrdeći da ga je reketari.
Donald Trump ipak se dokopao Nobela. Medaljon nagrade za mir poklonila mu je oporbena čelnica iz Venezuele. Tko zna, možda Trumpu Bosna i Hercegovina pokloni medaljon Nobelove nagrade za književnost. Ivo Andrić je ionako ničiji.
Danci prosvjeduju protiv Trumpovih namjera. Europa pokazuje zube. Nekoliko vojnika rasporedili su na danski otok. Među njima su i dva cijela vojnika iz Slovenije.
Svijet postaje običan cirkus u kojem se nitko ne smije.
Europa se priprema odgovoriti Trumpu. Trump priprema carinski udar zbog Grendlanda.
Republika Srpska opet je u drami. Maratonska sjednica u Narodnoj skupštini, umjesto nove vlade, za temu ima izdaje, prodaje i krađe na izborima. Bit će uglavnom kako oni kažu.
Bio je ovo tjedan isplaženih jezika u kojem svaka riječ, umjesto da zbližava, pravi nove daljine i nova zahlađenja.
Za građane u BiH nema zime. Skijališta su puna iako ima dovoljno leda u svim gradovima za klizanje i skijanje po pločnicima koje nisu očistila naslikavanja političarki s lopatama.
