Oni kao hoće da se odcjepljuju a mi im kao ne damo
9.1. – Ponedjeljak
Dan Republike Srpske. Nekome samo dan, nekome samo Republika Srpska. Iako se RS, kao i sve drugo nakaradno u BiH, rodila u Daytonu, tamošnji dužnosnici dodali su joj koju godinu više, a natezanje oko ustavnosti praznika u zemlji u kojoj nitko normalan nema što slaviti, vratilo je zemlju koje desetljeće unazad.
Pričalo se o neostvarenim snovima, atomskim bombama. Nije se govorilo o borbama protiv kriminala da bi Srpska jednom bila zauvijek čista, kao što je to na pojedinim mjestima očišćena od života. Priznao to netko ili ne. Pričalo se i o atomskim bombama pa se s druge strane potezalo jezikom malo prizemnije oružje. Oni kao hoće da se odcjepljuju a mi im kao ne damo. Tako je sve počelo. Evo, tako i završava.
Da ne bude lovljenja atoma samo u Srpskoj, i u Federaciji zvecka. Neće Bošnjaci nikada pristati na ono što žele Hrvati. Nitko ni na što u ovoj zemlji ne pristaje. Osim na kolektivno ludilo.
10.1. – Utorak
Proslava je prošla. BiH trese nepoznanica kako je vojska mogla sudjelovati na proslavi dana RS. I to vojska BiH koju iz RS prilično negiraju. Dakle, svi svima skaču u usta. Ne volite BiH, ali volite da se vojska te zemlje postroji na vašem teritoriju. I to kao privjesak NATO-a, kojeg isto ne volite. Lud zbunjenog.
Padaju analize. Tko je kriv, tko je prav. Spominju se ratovi, savezništva i raspadi. Najavljuje se poskupljenje goriva. Još jedno. No, to je manje bitno. Život je najmanje bitan u BiH. Slavlje protiv drugih, to je na prvom mjestu. Na trećem je, umjesto Japana, odlazak.
11.1. – Srijeda
BiH stežu minusi. Dubokoumni analitičari svezali su se zime kako bi pronikli u sve njezine tajne. Nitko se nije usudio analizirati javne nabavke za zimske službe. Svi su zaboravili zime kad se u BiH nabavljala sol koja ne topi led. Tope nam se sjećanja na kriminal.
Topi nam se i razum. Novopečeni pametnjakovići zaključili su da je Ivo Andrić ni manje ni više krivac za to što smo se poklali. Bošnjačka paranoja dobila je još jednu epizodu i branitelja svoje svetosti u liku katoličkog doktora i elektrotehničara Rusmira Mahmutćehajića koji tvrdi da je Andrić dobrim dijelom kriv za to što se događa i što se događalo muslimanima u BiH. Ispast će da je najbolje u BiH biti nenačitan i da (se) samo načitani kolju.
12.1. – Četvrtak
Stolački kaos dobiva novu epizodu. Imenovani su novi članovi izbornog povjerenstva, a Bošnjaci poručuju kako će bojkotirati izbore. Onda ćemo slušati kako u toj općini imamo nametnutu vlast pa će Stolac postati slučaj. Ako to već do sada nije.
A prvi izborni slučaj ostaje slučaj. Mostar će se pokušati riješiti u tišini. U tišini i odumire.
13.1. – Petak
Petak trinaesti. Nesretan kao i svaki drugi dan u BiH.
14.1. – Subota
Mostar je još jednom razočaran. Neuređen grad, iako je bilo spremno 360 lopata, zaobišao je snijeg. Nadali su se mnogi da obećanje norveških prognostičarima o bijelom pokrivaču, koji bi barem na nekoliko dana skrio smećem okićene ulice, neće biti kao politička obećanja.
Grad je u velikoj dilemi – ili će prije izbori ili snijeg. Građanima za jedno i drugo ostaje samo čekati i za jedno gledati u nebo, a za drugo u zemlju.
15.1. – Nedjelja
Hakeri napali policiju. Policija kaže kako i nisu baš sposobni. Kradljivci automobila to isto kažu. Za policiju.
