Kod nas je pravilo da se posvađani puste da se poubijaju  

2.10. – Ponedjeljak

Ne žele Hrvati u Skupštini HNŽ-a papirnatu konstitutivnost za Srbe. Nisu, kažu, protiv da se jednom narodu omoguće prava, ali su za to da se to pitanje ozbiljnije riješi. Ako su iskreni, donekle su i u pravu. Puna je država zlatnih pravila na skupo plaćenim papirima koja se ne provode i bezbroj prepisanih zakona – jer nismo dovoljno ozbiljni i sposobni da osmislimo svoje – daje ljudima bezbroj prava i zaštita. Praksa je nešto drugo.

Tako se, čini se, u Mostaru obespravljenost štiti od šuplje priče. Nadati se da se šupljom pričom i ne štiti.

3.10. – Utorak

Na kontejner u asfaltnoj bazi ispaljena granata. Na sreću, ozlijeđenih nije bilo. Tako zvuči jedna ''obična'' vijest u jednom ''običnom'' danu u BiH. Neki su mediji zaboravili u policijsko izvješće dopisati ovo ''na sreću'', a policija pak kaže kako bi se ovo ''moglo okvalifikovati kao krivično djelo''.

Dok uređen i isprepadan svijet na trza na svaki pucanj, kod nas je i ispaljena granata nečija razbribriga. Vjerojatno je riječ o kakvom ''gazdinskom'' okršaju, a kod nas je pravilo da se posvađani puste da se poubijaju.

4.10. – Srijeda

Licemjerna BiH, kojoj su puna usta naše zlatne mladosti omogućavanja mladima da ostanu pod svojim (nekontroliranim) nebom, šutjela je kao zalivena na vijest da zlatni sportaši ne mogu na Svjetsko prvenstvo jer im nemaju novca.

Dok se pljuje po revizorima koji u vjetar govore o kriminalu prilikom trošenja proračunskog novca, sitniš kojeg neka institucija u BiH, pa i ona najbespotrebnija i najbudalastija, potroši za jedan dan na nekom važnom ručku, zauvijek će urezati u sportsko srce ranu da braniš boje zemlje koja te ne šljivi ni dva posto (nekog proračuna budalaste institucije).

5.10. – Četvrtak

A onda su zakazali i oni ''ispravni'' u BiH pa su popljuvali život i smrt pjevačice, kojoj su se klanjali u umišljenoj stvarnosti društvenih mreža i dizali ruke na njezine pjesme u udimljenim jazbinama za skrivanje od zbilje.

To što je Donna Ares pokopana kao ateistkinja uvrijedilo je vojsku pobožnih bogoljubaca koji su, zaklinjući se u svoja nebesa, prokleli sebe jer nisu, u neznanju, ranije prokleli oboljelu ženu.

To smo mi. Jedini ispravni. Jedini isprani.

6.10. – Petak

Razočarali su se mnogi što grafit na tuzlanskoj Kapiji nije plod nekog (ozbiljnijeg) političkog uvjerenja i čin kojim bi se potom mnogi udaljeni u ovoj zemlji još više udaljili.

Srednjoškolac iz Sarajeva oskrnavio spomen-obilježje tuzlanska Kapija ''ispisujući grafite navijačkih skupina na samom spomeniku neposredno  uz imena ubijene djece''. No, brižna je politika, kad se već naperila na neprijatelje, malo prepravila priopćenje pa je zatražila ''da zakonodavne institucije sankcionišu ovo skrnavljenje spomenika na najrigorozniji način te počiniocu izreknu najstrožu kaznu'' za ''vandalski čin''.

Gradonačelnik Sarajeva napisao je kako je ''bolna spoznaja da pojedini, mladi ljudi u Bosni i Hercegovine ne poštuju okruženje u kojem živimo, koje je duboko isprepleteno historijskim činjenicama''.

Zaboravljaju nadignute politike da je povijest BiH prepuna izvrnutih činjenica i da je spomenik ubijenoj djeci pošaralo živo ubijeno i živo zakopano dijete njihovim činjenicama i politikama.

7.10. – Subota

A da je priča sarajevskog gradonačelnika šuplja govori i objavljena vijest kako studenti sa sveučilišta i univerziteta u BiH ne mogu na razmjenu u vlastitoj državi.

Razmjena stoji na papiru, ali za nju nitko ne želi izdvojiti novac. Toliko o želji da mladi upoznaju jedni druge i dijelove svoje zemlje u kojima nikada nisu bili. Osim ako su navijači.

8.10. – Nedjelja

Prošla je nezamijećeno, poklopljena galamom naših lidera, vijest o izvjestitelju Europskog parlamenta za BiH Christiana Dana Prede o totalnom zastoju u BiH. Dok lideri tvrde da se, unatoč svemu, mrdaju s mjesta, Preda navodi kako ne postoji niti jedan razlog za optimizam u BiH.

Reforme stoje, ljudi se iseljavaju, postavljaju se pa se pomjeraju novi rokovi i obaraju se rekordi.

Kaže Preda kako je predizborna kampanja, kao nigdje na svijetu, u BiH počela ranije više od godinu i pol. Nadmašila je BiH, kaže i samu sebe. Mi, koji za razliku od europskog izvjestitelja, živimo tu i preživljavamo i prežvakavamo tu kampanju, znamo kako BiH može i gore.