Izbjeglice neće u BiH jer samo što ne zapuca

14.9. – Ponedjeljak

''Ovime se ukidaju naknade zaposlenima u institucijama BiH, za rad u upravnim i nadzornim odborima i drugim radnim tijelima koji obavljaju tijekom radnog vremena'', stoji u pojašnjenju o usvojenom Prijedlogu zakona o dopunama Zakona o plaćama i naknadama u institucijama BiH.

Dakle, prestat će gospoda u foteljama uzimati dupli novac za izmišljeni teški rad. No, ako se usvoji spomenuti zakon mogli bi početi napokon ostajati na poslu do kraja radnog vremena, pa i duže. Jer, snalažljivi kakvi jesu, naplaćivat će i pet minuta duljeg boravka u zgradi.

15.9. – Utorak

Dok sarajevska djeca nisu mogla u vrtić, u kojima ih truju bez kazne, zbog problema s foteljama u upravnim odborima, otvarao se Zemaljski muzej. Ravnatelj te ustanove, koja se godinama razvlačila po medijima i prljavim političkim ustima ne zbog kulture i muzeja nego zbog političarenja, opalio je uzvanicima šamar.

Adnan Busuladžić, dugogodišnji direktor Zemaljskog muzeja, na otvaranju je dao ostavku, rekao da je njegova borba završila te je prozvao one koji mu nisu uplatili ni marku - doslovno 1KM - koja mu je pripadala kao plaća iz ugovora o djelu.

I dok se pljeskalo muzeju, u kojeg će tek rijetke ekskurzije i to onih razreda koji ne znaju gdje ih vode, priprema se teren za povećanje akciza. Poskupit će gorivo, pivo i cigarete, a ulagat će se, kažu, u ceste. Tko ima živaca nakon registracije auta pregledati sve one uplatnice vidjet će da se puno toga plaća, a da se malo toga vidi od silnih rupčaga na cesti.

16.9. – Srijeda

Neće izbjeglice u BiH. Iako su bh vlasti smireno govorile kako su spremne na prijem onih što bi zatražili spas i put u Europu preko BiH za sada nema naznaka da će se to i dogoditi. Ipak je BiH zemlja iz koje bježe svi oni koji mogu. Neće oni koji bježe od rata i bijede u bijedu u kojoj, ako je suditi po komentarima na njihove prebjege, samo što se ne zapuca.

17.9. – Četvrtak

Ništa od MMF-a do kraja godine. Ali će zato biti kredita u komercijalnim bankama kako bi se namirilo uračunatih 200 milijuna od Međunarodnog monetarnog fonda. Priopći to vlada i odahne kao da je odradila dobar posao. Jer, znaju veliki umovi, koji su kao na uredskim papirima uštedjeli nekoliko milijuna, kako će se za tri godine zaboraviti njihov potpis na kredit. Mi, kao žiratni njihovoj vladavini, ionako nismo bitni, ni naša djeca, koja će kredite vraćati. Ako budu tu.

18.9 – Petak

Dok se izbjeglička kriza odbija o mađarske zidove i prebacuje u Hrvatsku ne prestaju komentari jesu li ljudi koji dolaze izbjeglice, teroristi, budući napadači, dezerteri ili novi kolonijalizatori. Hrvatska se pokazala kao netko tko zna što je izbjeglica, ali i da je duboko podijeljeno društvo koje bi u isto vrijeme objeručke prihvatilo izbjeglice ali ih i pobilo i vratilo ih da ratuju. Onda su krenule optužbe susjeda da je Hrvatska kukavica jer im eto smeta nekoliko tisuća ljudi. U trenutku se na ovom prepucavačkom Balkanu zaborave zidovi nekih drugih zemalja kao i na kuknjave nakon svakodnevnih obljetnica progona i ubojstava kad se broje mrtvi i protjerani. I mi smo bježali. Ali sami od sebe nismo uspjeli pobjeći.
Na naše granice ne kucaju izbjeglice. Osjeti se nekako da je u ovom trokutu napeto. Planovi se navodno kuju. Još samo da na red dođe provjera robnih rezervi. Neki su prebrojali deke. I kažu da ih nema dovoljno.

19.9 – Subota

Umro je Admiral Mahić. Posljednji pjesnik, posljednji boem. Čovjek koji nije zanimao one što trabunjaju o sedam institucija od kulturne važnosti za BiH iako je bio institucija stiha. Čovjek čije stihove sigurno nije pročitao sarajevski ministar kulture, a sigurno ni ostali ministri kultura u ovoj nekulturnoj vukojebini gdje i za pjesništvo i pjesmice u čitankama moraš biti u otvoru vjernih institucija, stranaka i nenačitanih ministara. A Admiral to nije bio. On je bio hodajuća poezija, uvijek gladan svijeta oko sebe. Ustvari, bolje reći žedan svijeta oko sebe. Admiral je bio pjesnik za razliku od onih koji vire iz otvora i koji prije nego vam pruže ruku i izuste svoje ime na upoznavanju kažu: Ja sam pjesnik.

20.9. – Nedjelja

Ostao je Nermin Nikšić predsjednik SDP-a BiH i prilikom zahvale članovima koji su mu dali glas rekao je kako je SDP jedna velika obitelj. No, pamte mnogi da od SDP-a, kao ustvari od svake stranke u BiH, najviše koristi ima obitelj. Zna to i Nikšićev uposleni brat.