Dvije preskupe noći u BiH

3.10. – Ponedjeljak

Cirkus. Izlizana, stara riječ za glumljenje izlizane demokracije u BiH. Svi broje glasove osim Središnjeg izbornog povjerenstva i svi proglašavaju pobjedu tvrdeći da im narod, šutljiva mlitava gomila, ponovno daje povjerenje. A narod povjerenja ni u sebe nema.

Onaj kojeg smo najduže čekali u izbornoj noći, Milorad Dodik, odbio je navode Jelene Trivić da je ona pobjednica i napuhao je balon sapunice koja će, sigurno je, trajati puno duže i prebacit će krizu u RS dok će se Federacija tješiti nametnutostima Christiana Schmidta koje će, ma što (mu) se tepalo iz stranaka, ponovno napraviti kaos.

Željko Komšić, čovjek koji doslovno ne radi ništa nego priča priče o babahadezeorogama, rekao je da je Schmidtovim nametanjem HDZ pobijedio. HDZ ne smije reći da nije. Za to vrijeme, kreću natezanja o Komšićevoj poželjnosti.

Ispod radara je prošla vijest da se praznik demokracije u Banovićima pretvorio u rat na ulicama zbog čega su morali specijalci smirivati ljude željne glasovanja, umjesto da smiruju gladne i žedne, željne kruha bez igara.

A onda je federalni premijer Fadil Novalić problijedio jer je završio na američkoj crnoj listi navodno zbog pisma kojeg je pisao umirovljenicima 2018. godine. I vrapci na grani znaju da Amerikanci ne čitaju naša stara pisma. Novalić je kažnjen zbog personifikacije stranačkog poimanja vlasti. One vlasti koju bi Bakir Izetbegović dobio da se borio protiv devet stranaka. Zaboravio je veliki Zaboravko da je u kampanju govorio da mu ni 1.011 ne može ništa. A onda se ugrizao za glasački listić.

4.10. – Utorak

Država još nije prebrojala glasove neprebojanih građana koji su glasali na s puno prebrojanog novca plaćenim izborima.

Novinari su prebrojali da je preko 400.000 nevažećih listića dok stranke i dalje tapšu same sebe po ramenu utjehama kako su opet dobile povjerenje na izborima teškim više od 12 milijuna KM. Opozicija u Srpskoj izlazi na ulice tvrdeći da je pokradena. Svi drugi, koji tvrde da su pokradeni, ne izlaze nigdje.

Umjesto da mediji izvještavaju o tome kakav je program pobijedio na izborima, moraju se igrati s izborim rezultatima i ponižavati i kandidate, i sebe i publiku.

Bakir Izetbegović, kojem nitko ne smije reći da je dobio pljusku, osim možda One Koja Govori, tvrdi da je Amerika promašila ''ceo fudbal'' i da SDA odlučuje o Novaliću. Tko zna, možda nas pogrešno zakopčani čovjek s problematičnom maskom i još problematičnijim respiratorima opet razveseli na nekoj poziciji. Narod zna, ne zna Amerika.

5.10. – Srijeda

Država još nije prebrojala glasove građana kojima je već dosadila nova vlast iako nije ni nova ni vlast.

Svi govore o izbornim krađama osim Milorada Dodika za kojeg su izbori bili ''fer i pošteni''. Središnje izborno povjerenstvo BiH pere ruke i kaže da su za sve krivi ispolitizirani birački odbori po gradovima.

Javio se ponovno visoki predstavnik pokušavši pojasniti što je uradio. Rekao je samo da će se formiranje vlasti ubrzati. Kako će se brzo popuniti klubovi onih koji nema, nije rekao.

A onda je politika pala u treći plan. Kći Bakira i Sebije Izetbegović, kumče sultana kojem se iznajmljuje Sarajevo kao da je dvorana za nogometni termin a ne glavni grad, Jasmina – razvela se. Brak s biznismenom, čiji su biznis analizirali i ismijavali, brak kojeg je blagoslovio prvi čovjek Islamske zajednice u BiH, koji je počeo preskupom noći, propao je.

Obitelji, čini se, krenulo je sve naopako. Otac je izgubio izbore, a mislio je da će dosegnuti nebesa, majka bez pokazane diplome je umjesto cirkusa u skupštini dobila cirkus u familiji, a stranačka obitelj veliki upitnik kojeg ne smije ispraviti u uskličnik. Pognut se, naime, najbolje prolazi.

6.10. – Četvrtak

Država, u kojoj su prebrojani dani u braku Velike Kćerke, nije prebrojala glasove građana kojima je važniji skupi brak od jeftinih života.

Križaljke su, očito je, krenule. Svatko svakoga vuče za rukav. SNSD i HDZ BiH bi vlast bez SDA. SDA bi u vlast u Kantonu Sarajevo. Vlast u Kantonu Sarajevo tvrdi kako neće moći. Samo je jedno sigurno – trgovina kreće.

'Devedesetka', koja je bez velike galame, ozbiljne kampanje i ozbiljnog programa uskrsnula na ovim izborima, kune se pred kamerama kako je HDZ BiH nije poklanjala glasove. Izvori iz HNS-a i javnih poduzeća tvrde da jeste. Izvori, naravno, neće pred kamere.

U svom političkom jadu i trgovanju, buduće parlamentarce dočekala je vijest kako im poskupljuju jeftini ručkovi. Pečenje će biti 6KM, a kava čitavu marku. Možda se sad konačno uvedu neke ekonomske mjere za prevladavanje krize o kojima priča sav normalan svijet osim nas. Mi, jasno je dok brojimo, nismo normalni.

7.10. – Petak

Država, koja svoje velike face gleda na ročištima, saslušanjima i crnim listama, još nije prebrojala glasove svojih građana koje nitko ne gleda.

Regija ratuje ruskom naftom. Nas se visoka politika ne tiče. Naši dosezi su jako niski i redovito ispod pojasa.

Postizborne poslanice se dijele. Mediji broje umjesto onih koji bi trebali brojati. Poraženi nabrajaju, građani odmahuju rukom i postaju svjesniji da oni nisu izabrali ništa nego mutni likovi nakon zatvaranja birališta.

Izetbegović je pričao s Erdoganom. Vjerojatno o porazu svoga ega, rezultatima stranke – jer (svaka) stranka broji bolje od države – ali i o njegovoj kumi. Život je takav, čupav i dlakav, čak i kad je daleko od stvarnosti.

8.10. – Subota

Država, koja unaprijed zna s kim će dočekati Novu godinu, još nije prebrojala glasove građana koji nisu sigurni hoće li ostati u državi do kraja godine.

Stotine je svjedočanstava o tome kako se ''kralo'' i ''trpalo'' glasove. Taj cirkus začinilo je i privođenje onih koji su krađu snimali. Naime, krasti se smije, snimati ne.

A snimio je netko izljev hrabrosti i plitkoće u Mostaru, koji je, eto, prestao brujati o užasnom stanju u prometu nakon pogibije obitelji. Uspeo se, velik netko, automobilom uz gradsko stepenište. Snimljen je. Onaj tko je snimao mogao bi se naći u policiji. Onaj, koji se popeo, popeo se do svog umišljenog vrha. Ne do policije.

9.10. – Nedjelja

Država, koja nije država, nije izbrojala glasove koji nisu glasovi.

Bakiru Izetbegoviću nije palo na pamet stranci ponuditi mandat. Zagalamio je opet o branjenju zemlje.

Dragan Čović je rekao, nesvjestan da će ostati zapisano, da rata na ovim prostorima nikada neće biti. Za njega, možda, i neće.

Milorad Dodik u nedjelju nije bio glasan. Zato se njegovo ime spominjalo glasno u Banja Luci. Na ulicama glavnog grada Dodikova entiteta tražilo se da on ode. Oporba kaže da ne pristaje na izbornu korupciju. Šta li je sa svim ostalim korupcijama?

Svima je jasno da u neprebrojanoj zemlji jedni žele da drugi odu kako bi oni bili isti. Ili gori.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.