BiH, koja nije izabrala sebe, izabrala je

26.9. – Ponedjeljak

Iako je Amerika, u koju se kunu borci protiv korupcije u BiH od kojih su neki i sami na optuženičkim klupama, na crnu listu stavila državnu tužiteljicu, država u tome ne vidi ništa sporno.

Žena s crne liste ostat će u vrhu pravosuđa koje je najveći krivac što velike ribe imaju velike peraje i ogroman srednji prst koji pokazuju pravnoj državi i građanima koji, uz sve gluposti, slušaju predizborna pražnjenja o nekoj boljoj zemlji.

Još jedan lik s američkog popisa, Milorad Dodik, nastavlja s prosipanjem vizija pred izbore. Uz to, požalio se ljubitelj mikrofona, kako ne jede i ne pije u Sarajevu jer se boji da ga netko ne otruje.

Društvene mreže pucaju od silne tuge i silnih presuda nakon stravične prometne nesreće kraj Mostara. Sav bunt za bolji život sveo se na trošenje jagodica.

27.9. – Utorak

Čovjek koji ne jede i ne pije na poslu, kako bi skupio poene onih koji nemaju ni posla ni dovoljno jela i pića poručio je kako će se naći neki igrači koji će igrati protiv Rusije prijateljsku nogometnu utakmicu, ali da on ni tada neće navijati za BiH. Košarkaš inzistira na utakmici svoje zemlje samo da se može radovati porazu jer poražena BiH je najbolja BiH.

Za to vrijeme, cirkus među kandidatima za bošnjačkog člana Predsjedništva nastavlja se dolaženjem i nedolaženjem na sučeljavanje. Iako je rekao kako će se sučeliti s protivnicima na javnom servisu, Bakir Izetbegović pokazao je da je za njega javni servis samo Federalna televizija dok je BHRT, kojoj neprestano nedostaje novca, zaboravljeni stup društva.

Nije se pojavio Izetbegović na sučeljavanju iako je i na dužnoj televiziji mogao unaprijed dobiti pitanja.

U kampanji se može čuti svega i svačega. Realnosti najmanje. Najdosadniju kampanju uvjerljivo vodi Borjana Krišto koja u svakom gradu govori isto. A narod se ne može spasiti dosadom.

28.9. – Srijeda

Mladost tuguje jer je Baki Prasetu YouTube ukinuo kanal. Važnije je to od ukinute mladosti.

Ako zanima velike patriote, njemački je veleposlanik predao akreditive državi. Dakle, još jednom smo slušali bezvezne galame.

Država se pretvara da će predstojeći izbori biti pravedni i pošteni. Tako je pala kazna za biračke odbore koji su planirali nešto mućkati. Kao da se mućka prije glasovanja.

29.9. – Četvrtak

Dosadili su predizborni skupovi. Dok su se nekada iskorištavali da bi se narodu prenijele ključne poruke, sad su svela na stranačka sijela na kojima se ne može okupiti dovoljan broj članova da bi skup izgledao veći nego što jeste.

Zbog toga su mobilizirani djelatnici javnih poduzeća i mahači zastavama da bi sve izgledalo punije nego što jeste i s pozornica su ispušteni mlitavi baloni koji nisu uvjereni u pobjedu, potpuno svjesni da je narodu svega dosta.

Ako se nekome da, neka pogleda glavni skup Dodikove stranke u Banja Luci pa će vidjeti oduševljenje prisutnih kad Košarkaš zagalami da živi Republika Srpska i oduševljenje kad zagalami za život Srbije. Glasnije budu tribine seoske lige od oduševljenja okupljenih koji su čekali besplatan koncert. Jer, navikli su nas oni što nam djeci dijele pare pred školama, da volimo besplatno. Ma koliko skupo bilo.

30.9. – Petak

Prosipaju se zadnja obećanja pred šutnju. Nitko još nije spomenuo bolji život osim Fadila Novalića koji misli da nam je uljepšao živote zabavljajući nas osam godina potezima koji će nas skupo koštati i izjavama koje nisu za udžbenike povijesti nego za jeftine viceve.

I dok kod nas vrijeme stoj i vrti se u prljavom krugu, svijet grabi velikim koracima u još jedan sukob. Rusija je na papiru pripojila četiri regije Ukrajine. Svijet se ljuti, obećavaju se nove pomoći zemlji koja se tapše po leđima dok veliki sebe tapšu po dupetu bojeći se da će mu biti hladno.

1.10. – Subota

Predizborna je šutnja. Stranke u tišinama svojih utvrda, bilo središnjicama, bilo restoranima, kuju posljednje planove za prevare. Ljudi, u galamama svojih domova koji čekaju krizu, uživaju napokon oslobođeni priče koja ne vodi nikud.

Ne bi bilo loše kad bi se politikama dalo da pričaju samo jedan da, a da ostale dane šute i rade. Iako, valja to priznati, postoje stranački vojnici koji unatoč skupim mandatima još uvijek nisu rekli riječ. Vidjeli smo ih tek sa zastavicama u ruci a ni s tim se ne snalaze.

Predizborna je šutnja. Mediji se bore sa sadržajem jer nema klikova na fine stvari iako se sva javnost s pravom glasa kune da bi ljepši i bolji život, a onda jedva čekaju da krene prvi glas lidera koji ih muze.

2.10. – Nedjelja

Bosna i Hercegovina bira. Na biračkim mjestima cirkus jednak cirkusu u političkim procesima. Ljudi, zaluđeni politikom, čak se i tuku da bi njihovi idoli postali ili ostali bogovi.

Vara se, podmeće, laže i prijeti sve u ime boljeg života. Građani se, barem na trenutak, učine sami sebi važnima. A onda se sve to izbriše, čim se okrene ključ na biračkom mjestu.

SDA broji glasove umjesto države. U Republici Srpskoj ih broje svi.

Navikli na ovacije, nitko nije izgubio. Izetbegović nije mogao protiv 11, ali je mogao protiv devet. Krišto je, kaže, pobijedila. Schmidt (se) šminka.

Oporba slavi pobjedu na ulicama Banja Luke. Dodik dugo nije rekao ni riječ, a onda je progovorio. I proglasio pobjedu.

BiH, koja nije prebrojala sebe, i mrtva je glasala. BiH, koja nije izabrala sebe, izabrala je.

Nema ni Novalića – a možda će ga biti još četiri godine - da nas utješi.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.