Dosljednost: Tko će koga spaliti?

13.2. – Ponedjeljak

Tek kad smo ga preživjeli, objavili su da smo ga jedva preživjeli. Naime, račundžije u sindikatima izračunale su kako je četveročlanoj obitelji za život u siječnju 2023. godine bilo potrebno tri tisuće maraka. I to bez rate kredita. Ako se tome pridoda kredit, stanarina ili kakvo drugo zaduženje koja se ne računaju onda je život još skuplji.

Naravno, to nikoga ne zamara i ne zanima. Nema socijalnih programa za govornicama s kojih se kroji vlas ti broje glasovi koji strankama navodno znače povjerenje. Nema buntova ni izlazaka na ulice. Reklo bi se da nam tri tisuće nisu skupe za naše jeftine živote. Možemo mi izdržati još. Samo da se naši smjeste u fotelje.

I dok nitko nema interesa za interes života, slušamo kako nema tko kazniti sukob interesa kad su u pitanju domaći dužnosnici. Onda se mi, praveći se gluplji nego što jesmo, pitamo zašto je njima u interesu da se ništa ne mijenja?

14.2. – Utorak

Dan zaljubljenih u zemlji lažnih ljubavi. Još nitko ne provlači priču kako se radi o još jednom bradonji kojeg treba zabraniti.

Ljubav se pokazuje opet i u Mostaru. Gradski oci, koji trube kako uspješno prevladavaju sve prepreke za dobrobit građana, ponovno se prepucavaju o fašizmu i antifašizmu. Bolje trabunjati o prošlosti nego skupiti hrabrost za bolju za budućnost.

Za svoju budućnost pobrinuo se Danijel Boto. Zabavljač je odlučio napustiti zemlju kojoj je uvijek do zabave i odlazi u Njemačku gdje ga čeka ozbiljan posao. Neozbiljna je ovo zemlja.

15.2. – Srijeda

Procurio je raspored fotelja kako su to zamislile stranke koje su dogovorile da će biti vlast u Federaciji BiH. No, curi i to kako je SDA našla načina da pokaže bivšim partnerima da će im morati biti partneri i u budućnosti. Inače ćemo gledati Fadila Novalića kako sa svojim timom odrađuje još jedan tehnički mandat.

A kad smo kod Novalića, procurile su i završne riječi sa suđenja koje bi moglo završiti kao i ono s Asimom Sarajlićem – puno galame, malo pravosuđa.

Naime, zaključak obrane je da je Novalić tijekom pandemije radio sve što rade i drugi državnici pa je uspoređen s Bidenom. Još malo, i mi smo Amerika.

16.2. – Četvrtak

Dok se domaće vlasti tapšaju stranim rukama po ramenima uz opaske kako treba što brže formirati vlast i voditi zemlju na put reformi, stvarnost je drugačija. Vrh Federacije BiH ne može se sastati kako bi se konačno krenulo u proces koji će dovesti do novog mandatara za vladu koja već mjesecima radi bez nekoliko ministara i s ljudima koji moraju i na sudove braneći se od optužbi da su još jednom balahali novcem.

Nakon epizode o fašizmu i antifašizmu koji postaje fašističkiji od fašizma, slijedi epizoda o Statutu. Pred Mostarom je, ma koliko se netko trudio ublažiti situaciju, napeto razdoblje jer se stranke i strane, pod pritiskom krize na višim razinama vlasti, moraju izboriti za svoje viđenje Statuta.

Ma koliko se nova vlas trudila mazati oči ljudima da se nešto radi, pravi će radnici moći pokazati svoju snagu na Statutu koji godinama lebdi nad gradom kao problem svih problema. Naravno, u pozadini svega je samo kako će se odrediti dijeljenje novca iz proračuna. Do sada je svima bilo dobro nad blagajnom. Osim građanima.

Refik Lendo, SDA-ov čovjek koji je dobio podršku za čelništvo Federacije, ponovio je kako nove vlade nema bez SDA. Vidjet ćemo koliko je tko dosljedan. Ako pogledamo epizode dosljednosti od prije, odgovor je – nitko.

17.2. – Petak

Balončići federalne sapunice sve su veći. Pokušaj izbora predsjednika i dopredsjednika Federacije BiH propadaju. Jedini kojem se ne žuri je Refik Lendo koji piše i šalje pisma. Tako je zamolio Čovića, Nikšića i Izetbegovića da se dogovore oko premijera Federacije BiH. Žurbe, dakle, nema – osim stranci Bakira Izetbegovića da uđe u vlast. A on žuri polako.

I dok se Mostar puni vijestima o šutnji u Mostar Parkingu, fašistima i antifašistima, Statutu koji dijeli grad a u stvari dijeli novac, premlaćivanju ljudi i nedostižnim mlatiteljima, prijetnjama medijima kao u vremenima nad kojima se pretitelji zgražaju, grad uz zanemarenu rijeku s ponosom odnosi još jednu titulu.

Mostar je najskuplji u Bosni i Hercegovini za život. Sreća pa je u njemu donesena demografska strategija koja se bavi poviješću i kravama, a ne pojeftinjenjem života i mijenjanjem jeftine politike koja nas skupo košta.

18.2. – Subota

Maske se stavljaju na lica, ali neke maske nikako da spadnu. Unatoč najavama da će ići glatko, ne ide. Previranja u Federaciji ulaze u novi maskenbal. Pitanje je samo tko će koga spaliti.

Svijet i dalje glumi dobrotu. Jedino tu dobrotu ne vidi Sirija koja je, uz sva zla koja su je zadesila, nikako da osjeti pomoć zabrinutog svijeta nakon potresa.

19.2. – Nedjelja

Svaki put kad mi ne možemo povjerovati svojim očima, tu su strani dužnosnici. Ovoga puta pohvalili su BiH koja je tako brzo formirala vlast.

Ako uzmemo u obzir da se o životu odlučuje na nižim razinama od one državne, a koje nema na vidiku dok tehnički vladari trljaju ruke pred treći mandat, onda nam je bolje da žmirimo i čekamo.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.