Crne smrti zbog bijelih ljudi

8.9. – Ponedjeljak

Svijet se prepucava u pucnjavama. Protiv rata se šalju priopćenja u kojima jedni traže mir a drugi puštanje na miru rata.

Ministar obrane BiH brani svoje pjevanje Thompsonove pjesme i kaže da ga je ponijelo domoljublje. Ne brani se Zukan Helez od toga što se kao ministar, čovjek koji bi trebao biti primjer, popeo na stol i zapjevao i pokazao još jednom da su izabrani ljudi bez stida i da sve vole gledati s visoka.

Zaboravni glasači zaboravljaju sve sramote koji su im nanijeli besramni ministri.

Nova Vlada Republike Srpske, za koju još nemamo službenu potvrdu je li legalna ili je plod samovolje i samoobrane Milorada Dodika, kojem nitko ne smije reći da nije predsjednik, dobila je zeleno svjetlo.

Vladu je spasila ruka SDA-ovog zastupnika koji kaže kako to nije pitanje vitalnog nacionalnog interesa nego zakonitosti. Čeka se Ustavni sud kojeg Dodik priznaje po potrebi.

Europa je istražila tko nas želi a tko ne želi u Europskoj uniji. Italija, Francuska, Belgija i Njemačka se protive da BiH uđe u EU dok većina građana Švedske i Hrvatske žele da smo u Uniji.

Većina građana BiH pojma nema gdje bi.

9.9. – Utorak

U medije je procurila strašna vijest. Na ovim je stranicama objavljeno kako je dijete iz Konjica umrlo na putu do mostarske bolnice. Sustav, obučen u bijeli mantil, još je jednom okrvavio svoje ruke i pokazao kako je taj važan dio funkcioniranja društva i zaštite građana u velikoj krizi. Dijete, iako je upućeno u Mostar zbog teškog stanja, poslano je bez sanitetskog vozila i bez medicinske pratnje. Njegovo posljednje putovanje opečaćeno je dokazom da ova država ne posjeduje osnovnu odliku države – da je sposobna brinuti se o onima koji joj pune džepove.

Uslijedit će brojna pitanja, brojna opravdanja i brojno glumljenje odgovaranja javnosti što se to točno dogodilo. Javnost će još jednom odgledati predstavu kakve se nagledala nekada ranije i nakon koje nije prestala vjerovati ljudima u bijelom koji su najljubazniji kad su u privatnim ordinacijama u kojima se skrivaju od sustava koji ih ne želi kažnjavati.

Neće se nitko glasno upitati što će se dogoditi kad se razboli novo dijete i kako će sustav odgovoriti na propust koji je jedan život izbrisao iz evidencije nepopisanih.

Glasači će opet birati hoće li šutjeti ili govoriti. Bitnije je, pokazao je to život u BiH, a pokazuju to i smrti, zaštititi stranke nego sebe.

Za to vrijeme objavljuju se podaci o džepovima stranaka. SDA je, recimo dobila 3,2 milijuna KM iz proračuna. HDZ je iz proračuna dobio 2,29 milijuna KM. Puno je to sanitetskih vozila koje bolnice ne daju pacijentima.

Milorad Dodik šalje nove poruke iz Moskve. Slušamo reprize. Amerika pak šalje privremenog veleposlanika u BiH i poruke kako nas Trump još nije našao na karti.

10.9. – Srijeda

Oglasila se bolnica. Bilo je, kažu, sanitetskog vozila. Nisu rekli zašto njime nije prevezeno dijete do Mostara. Politika ne daje odgovore. Politika se proziva u priopćenjima.

Nema naznaka da smo normalno društvo. U normalnom društvu pred javnost izađu svi u lancu upravljanja koji nas drže na lancima. Pred medije bi stala premijerka, ministar zdravstva, ravnatelj bolnice, dežurna liječnica, netko iz tužiteljstva. Pala bi koja ostavka, pao bi koji otkaz. Ovako smo ostavljeni vremenu da sve još jednom pobriše kako je pobrisalo smrti deset beba u mostarskoj bolnici prije 10 godina ili smrti u jablaničkoj tragediji…

Zabrinuta BiH odgovara na upozorenja Rusije da se pripremimo na ozbiljne stvari kad je u pitanju Vijeće sigurnosti zbog kojeg smo neprestano nesigurni u sebe same.

Dežurni prsti na društvenim mrežama slave bijes Nepalaca. Naši bijesovi od nebjijesa su se razbježali.

Ubijen je Charlie Kirk. Čovjek koji je propovijedao po Americi i raspravljao sa studentima po tamošnjim kampusima ustrijeljen je. Pucanj je označio trenutak od kojeg će Amerika brojati neko drugo vrijeme.

Naši pratitelji svjetskih zbivanja tuguju. Više je statusa o Kirku nego o smrtima bez pucnja u BiH.

11.9. – Četvrtak

Mostar se probudio poharan. Nevrijeme je počupalo zanemareno drveće i nanijelo ogromnu štetu. Grad, koji se bori s deponijom pa je danima zatrpan smećem jer se rješenje problema ne traži i ne nalazi, sad je dobio ogoljena područja koja su ionako vapila za stablima.

Izračunao je nekad netko koliko Mostaru nedostaje stabala. Pitanje je hoće li itko izračunati koliko ih je sad nestalo, koliko će to koštati i tko će od toga dobiti koji list u svoj džep.

Milorad Dodik dobio je sankcije od Slovenije u koju ne može ući. On kaže da nije ni mislio i da ima vremena da tamo ode. Potom je Republika Srpska uzvratila sankcijama slovenskim dužnosnicima. Cirkus.

Donald Trump i Benjamin Netanyahu šalju jedan drugom pisma. Trump traži da Izrael ne napada Katar. Netanyahu kaže da palestinska država nikada neće postojati.

Svijet zauzima strane i čeka da sve stane.

Obijesna vožnja u BiH još neće biti kažnjavana. Piloti će moći i dalje divljati. Spasila ih je entitetska većina.

12.9. – Petak

Bakir Izetbegović sve je aktivniji u kampanji koju je počeo debelo prije izbora. Upućeniji kažu kako se mnoge stvari u BiH događaju upravo kako bi SDA ojačala svijest svojeg biračkog tijela da živi među babarogama.

Drugi se pak bave fizičkim obračunima pa se tuku vijećnici u Republici Srpskoj unatoč debelim i dugim koalicijskim ljubavima.

Iz Kijeva je u Sarajevo stigao američki diplomat. Nisu se dogodila čuda koja su mnogi prizivali dolaskom Donalda Trumpa na mjesto američkog predsjednika. Nije Trump još naučio gdje smo i jednako smo mu bitni kao što smo bitni sami sebi.

Oglasila se dežurna liječnica iz Konjica i rekla kako je dijete pregledano telefonom. Ona je zvala pedijatra koji nije dolazio u bolnicu pa joj je on rekao da se dijete uputi u Mostar i to privatnim vozilom.

Uhićen je ubojica Charliea Kirka. Izdao ga je otac. Društvo navija za novu smrt.

13.9. – Subota

Policija je uhitila članove grupe Panter koja je stekla simpatije u društvu jer su hvatali pedofile. Sad su pod istragom zbog navodnih ucjena i skrivanja dokaza. Našlo se nešto droge i oružja.

U Jajcu je politički govor povodom obljetnice vojne akcije zaustavljen kako bi se dovršila molitva s obližnje džamije. Možemo mi kad hoćemo.

14.9. – Nedjelja

Njemački povjesničar kaže kako je ovo zadnje ljeto koje smo proveli u miru. Povijest je valjda učiteljica života.

U Jajcu je opet obilježena obljetnica akcije. Nije bilo prekidanja. Nije bilo ni zajedničkog obilježavanja iste akcije u kojoj su sudjelovale obje strane na istoj strani. Možemo mi, ali nećemo.