Aplauz ničemu i brojanje naših skokova

24.7. – Ponedjeljak

Izmjenama zakona koje predlažu udruženje poslodavaca i sindikati, radnici bi recimo od 400 KM povećane plaće dobili oko 350 KM, a država ostatak. Tako otprilike zvuči nevidljiva borba za neko bolje sutra na koju nitko ne reagira i zbog koje nitko ne galami na ulicama. Ulice su, naime, rezervirane za prosvjete protiv uhićenja osumnjičenih policajaca za korupciju.

Dakle, poslodavci i sindikati traže od države da malo popusti i omogući da se radnicima poveća plaća. Radnici za to vrijeme, ne stvaraju pritisak ni na poslodavce ni na vlast nego šute i trpe stvarajući pri tom okruženje iz kojeg će oni bježati a sirotinja s istoka pristizati. Gazdama su džepovi ionako puni.

A zbog džepova iz prošlosti Elmedin Konaković je pod istragom. Dijelilo se, moguće je, kako ne treba dok je patriotizam bio na nižim razinama.

Stranke opet sjedaju kako bi se dogovorili. Unatoč početnim hvalospjevima pa čak i tapšanju po ramenima i zamalo aplauzu stranaca, pokazalo se kako u BiH opet nema zajedničke vizije. Zasjela je državna koalicija koja nema pojma kako bi država trebala izgledati.

25.7. – Utorak

Pao je još jedan patriotizam. Potvrđena je optužnica protiv bivšeg gradonačelnika Sarajeva, Abdulaha Skake. Između ostalih namještanja i trošenja novca, kako bi patriotizam svijetlio žešće, Skaka je umjesto povratnicima novac dao za rasvjetu do svoje vikendice. Ne smiju, naime, velikani tapkati u mraku.

Milorad Dodik skoknuo je do Hvara helikopterom na susret s hrvatskim predsjednikom Zoranom Milanovićem. Ispast će kasnije da to nije bio baš čist let, a što će ispasti od razgovora, vidjet će se. Naime, moglo se čuti kako je Dodik informirao Milanovića o procesima u BiH kao da Milanović već nema dovoljno informacija što se to radi i što se mora raditi u susjedstvu. To o čemu je raspravljala dvojka koja ne štedi riječi, sigurno nije za svačije uši.

I dok bh vlast glumi da radi nešto na sastancima, ni federalnoj vlasti ne ide najbolje. Raskol na raskol, blokada na blokadu, priopćenje na priopćenje i dođemo do rezultata da federalna vlast nije napravila još niti jedan rezultat kojim bi se mogla pohvaliti.

26.7. – Srijeda

BiH je, kažu, ispunila jedan od 14 zadanih prioriteta Europske unije. Formiran je Parlamentarni odbor za stabilizaciju i pridruživanje. No, taj odbor se ne sastaje. Tako da ispunjeni zadatak možemo objesiti europskom mačku o rep.

Zagrijavanje za formiranje vlasti u Hercegovačko-neretvanskoj županiji, koja se ni nakon prošlih izbora nije mogla formirati, počelo je tako da je HDZ BiH u toj županiji dobio novo vodstvo. Netko nečim očito nije zadovoljan.

A novoj vladi, ako se ikada formira, neće biti hladno jer je trenutna, tehnička vlada u sklopu javne nabavke o računalima nabavila i klima uređaje. Naravno, u tome nitko ne vidi ništa sporno. Valjda je i pravosuđu vruće pa ih vrlo dobro razumiju i ne progone zbog trošenja javnog novca.

A pravosuđe je mlitavo, mediji još mlitaviji, kad je u pitanju žaljenje zbog premalog broja ubijene djece u Vitezu. Nema glasova da netko veličatelja raznih zločina progoni. Nisu valjda, mrtva djeca, dovoljno velika da se mržnja, ako joj se već ne može stati u kraj, kazni.

27.7. – Četvrtak

Milorad Dodik ispada toliko važan da uspijeva zavaditi zavađene pa se o njegovom letu na Hvar priča u hrvatskom državnom vrhu. Oni koje Dodik predstavlja mogu samo sanjati o Hvaru i letenju.

Ljuljanja vlasti nastavljaju se zahtjevima za smjene u Sarajevu. Život nam prolazi u smjenama. Ali ne u onima koje mi tražimo.

Vlast sa sjedištem u Mostaru još je jedan pad silnih obećanja Dragana Čovića. Iako je bio osunčan i odmoran, obećao je prošlog tjedna da ovoga četvrtak Hercegovačko-neretvanska županija dobiva novu vladu. Umjesto toga, dobili smo još jednu potvrdu da čelniku HDZ-a netko od pomlađenih i osvježenih kadrova treba reći da napokon prestane sipati obećanja s vremenskim odrednicama. Na ona druga smo navikli.

Navikli smo i na to da rudari odbijaju izaći iz jama, da parlamentarce ne zanima rasterećenje poslodavaca koje bi dovelo do povećanja plaća i to da inflacija u BiH neće padati. Jedino je bitno da nas ne kradu njihovi. Naši mogu dok ne umremo ili ne iselimo.

28.7. – Petak

Koliko je Predsjedništvo BiH ozbiljna institucija govori i natezanje s pozivom veleposlanika na konzultacije. Dok Denis Bećirović i Željko Komšić, koji su se proslavili svojim imenovanjima veleposlanika, pozivaju veleposlanika BiH u Srbiji na konzultacije, veleposlanik Aleksandar Vranješ kaže kako mu je dama u Predsjedništvu, Željka Cvijanović, rekla kako se nikome ne mora odazivati. Svatko može kako hoće.

Nije, recimo, velikoj trojci u sali za četvero, palo na pamet da na razgovor pozovu turskog veleposlanika u BiH ili bh veleposlanika u Turskoj pa da pitaju tko to tamo bježi i tko to tamo šuti i ponižava pravosuđe ove zemlje. A u oboje se svaka strana kune.

Za to vrijeme na naplatu nam dolazi zanemareni život u BiH. Maloljetnik za volanom na sarajevskoj cesti pokosio je dvije djevojčice. Nitko ne uči iz sarajevskog divljanja.

29.7. – Subota

Zanimljiv građanski bunt na trenutak je zaiskrio u Mostaru i razotkrio naviku za nerad. Naime, u županijskim institucijama naveli su kako im je vruće te su skratili radno vrijeme.

No, primijetio je jedan Mostarac, kako se institucija kojoj je vruće nalazi u zgradi koja je u projektu klepanja stranog novca prošla kroz hvalospjeve o toplinskim izolacijama županijskih institucija.

Možda utopljavanje zgrada nema veze s njihovim hlađenjem kao što rad nikad neće imati mjesta pod fasadama među koje su se skrili neradnici.

30.7. - Nedjelja

Denis Bećirović, šuška se, traži da se poveća broj stranih vojnika u BiH. Opet se politika svodi u to da druge molimo da paze da se sami ne poubijamo.

Održani su neprebrojani skokovi u Mostaru jer ionako ništa ne brojimo kako treba pa ni sabi sebe. Najbolje brojimo druge. A i tko bi prebrojao sve naše skokove u prazno.

Zakukao je netko na televiziji, sad kad nam je preskup Jadran, kako su nam neiskorišteni potencijali rijeka. Do sada smo ih trovali svim i svačim i davali malim bogovima da na njima zidaju mini-hidroelektrane s maksi-posljedicama koje nikada ne vidimo.

Za to vrijeme, iskorištavaju se plićaci Neuma, plaže s najviše opušaka na svijetu, s plivačima koji ne žele plivati i parkingom koje pravosuđe ne želi istražiti.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.