Ja sam idiot koji je dobio Nobelovu nagradu za književnost.
Dario Fo, talijanski dramatičar
Nas trojica nikada nismo bili baš dobri kemičari, ali smo zadovoljni Nobelovom nagradom za kemiju. Petrovo načelo kaže da se svatko unapređuje dok ne dosegne razinu nesposobnosti. Zabrinuti smo da smo možda dosegli ovu izvanrednu točku.
Jacques Dubochet, švicarski biofizičar, dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 2017. zajedno s Joachimom Frankom i Richardom Hendersonom
Tata, kupi mi auto
bicikl i romobil...
Ivo Robić, Moja mala djevojčica
Još od prvog mandata Donalda Trumpa svjetski mediji stidljivo su povlačili paralele između Trumpova i režima Adolfa Hitlera. Tijekom drugog Trumpova mandata, ove su usporedbe postajale sve češće. U pojedinim trenucima, Trump je bez ikakve zadrške uspoređivan s njemačkim diktatorom. Vrijedi u tom smislu izdvojiti dva momenta.
Nakon što je Trumpov intimus Elon Musk otvoreno pred kamerama pozdravljao nacističkim pozdravom, usporedbe između Trumpova režima i režima Adolfa Hitlera nametnule su se same po sebi, pogotovo zbog toga što se Trump nijednog trenutka nije kritički osvrnuo na suludi "performans" svog, u tom trenutku, najbližeg suradnika.
Početkom 2026. godine, u Minneapolisu, agenti Američke imigracijske i carinske službe (ICE) usmrtili su s tri hitca Renee Nicole Good, 37-godišnju majku troje djece. Iako je video ubojstva nesretne Nicole Good postao viralan, iz kojeg se jasno vidi da je riječ o besmislenom i nepotrebnom ubojstvu, Trumpova administracija stala je iza ICE-a, nazivajući žrtvu "domaćom teroristicom".
Ubojstvo Nicole Good potaknulo je prosvjede diljem Sjedinjenih Američkih Država, jer ovo nije bilo prvo ubojstvo u kojem su, pod sumnjivim okolnostima, sudjelovali agenti ICE-a. Trump je, po mišljenju brojnih komentatora, stvorio od ICE-a svoju privatnu vojsku, koja djeluje pod okriljem Ministarstva domovinske sigurnosti, osnovanog nakon događaja od 11. rujna 2001. Agenti ICE-a upadaju u domove "sumnjivih" osoba, što je novina u njihovu radu, zbog čega su sve češće usporedbe između ICE-a i Hitlerova Gestapa.
Povijest se, tvrdi Karl Marx, ponavlja isključivo kao farsa. Irski romanopisac Paul Lynch, kojega kritičari uspoređuju s autorima poput Cormaca McCarthyja, Williama Faulknera, Hermana Melvillea, Seamusa Heaneyja i Samuela Becketta, dobio je 2023. godine uglednu Bookerovu nagradu za roman "Prorokova pjesma", koji je, vjerujem, u velikoj mjeri inspiriran Trumpovom Amerikom. Radnja romana, koji odiše neponovljivom kafkijanskom atmosferom, što je možda i njegova najveća vrlina, smještena je u blisku budućnost Irske, gdje je vlast preuzela desničarska, totalitarna vlada uz pomoć novoosnovane tajne policije, što dovodi do građanskog rata u zemlji.
Metode preuzimanja vlasti vrlo su jednostavne, nešto toliko puta viđeno u ljudskoj povijesti. Tajna policija djeluje isključivo po svom nahođenju, brutalno se obračunavajući s političkim protivnicima, u Lynchovu slučaju sa sindikalnim vodstvom učitelja. Pravna država preko noći nestaje, a zemlja tone u kaos i nasilje. Hoće li Sjedinjene Američke Države smoći snage izbjeći slične scenarije, ključno je pitanje budućnosti čovječanstva.
U Netflixovu dokumentarnom filmu "The New Yorker at 100", koji je snimljen povodom stote obljetnice uglednog časopisa, novinarka "The New Yorkera" govori o izazovima koje je pred novinare ovog časopisa, čije tiskano izdanje još uvijek ima 1,25 milijuna pretplatnika, postavila Trumpova era, gdje se u prvom redu misli na usporedbe s nacističkim režimom Adolfa Hitlera:
"Mislim da ljudi koji preziru Trumpa iz dna duše ne razumiju zabavni i društveni element tog pokreta. Ljudi odlaze na te skupove kao da idu na koncert Phisha", kaže novinarka koja je izvještavala s jednog Trumpova skupa održanog u njujorškom Madison Square Gardenu, na istom mjestu na kojem je 1939. skup održala pronacistička grupa iz New Yorka. Prikazivali su ga kao masovni poziv za istinski amerikanizam. Kulisa je bila ispunjena američkim zastavama i velikim portretom Georgea Washingtona.
Pišući o Trumpovu skupu, novinarka se pita: "Ako ga stavim u kontekst nacističkog skupa, nazivam li sve posjetitelje nacistima? Ne vidim ovdje nikakve smrdljive naciste. Ako izostavim nacistički kontekst, koji je jasno prisutan, opraštam li im nešto što ne bih trebala? Trumpov skup nije bio repriza skupa iz 1939. Povijest se ne ponavlja. Ali kad demagog spominje 'unutrašnjeg neprijatelja' i 'strance koji truju krv naše domovine', bilo bi neobično da nitko ne povuče paralelu."
Ipak, najbizarniji događaj Trumpove ere odigrao se polovicom siječnja 2026. godine, kada se Maria Corina Machado, venezuelska oporbena liderica, susrela se s Donaldom Trumpom u Bijeloj kući te mu poklonila svoju Nobelovu medalju. Bijela kuća objavila je fotografiju koja prikazuje Machado i Trumpa kako drži veliki zlatni okvir s medaljom i posvetom: "Predano kao osobni simbol zahvalnosti uime venezuelskog naroda u priznanju predsjednikovog principijelnog i odlučnog djelovanja za osiguranje slobodne Venezuele."
O svemu se oglasio i Trump: "Maria mi je predala svoju Nobelovu nagradu za mir za rad koji sam obavio. Prekrasna gesta uzajamnog poštovanja." No, Nobelov centar za mir sa sjedištem u Oslu, zgrožen činom Marije Corine Machado, pojasnio je da Medalja može promijeniti vlasnika, ali titula dobitnika Nobelove nagrade za mir ne može, tako da Trump, što je njegova neskrivena želja još od prvog mandata, još uvijek nije nobelovac, bez obzira što on to ne vidi na taj način.
U stoljetnoj povijesti Nobelove nagrade, nešto slično, da je netko poklonio svoju Nobelovu medalju, dogodilo se samo jedanput, kada je norveški pisac Knut Hamsun, jedno od najvećih književnih imena dvadesetog stoljeća, poklonio 1943. Nobelovu medalju, koja mu je dodijeljena 1920. godine, nacističkom ministru propagande Josephu Goebbelsu. Od tada je nepoznato gdje se nalazi.
Knut Hamsun, pisac koji je izvršio veliki utjecaj na pisce poput Thomasa Manna, Franza Kafke, Maksima Gorkog, Stefana Zweiga, Henryja Millera, Hermanna Hessea, Charlesa Bukowskog, Ernesta Hemingwaya i brojne druge, bio je nakon Drugog svjetskog rata optužen za izdaju zbog aktivne potpore nacizmu i marionetskom režimu Vidkuna Quislinga.
Je li, iako je to u ovom trenutku manje-više nevažno, Maria Corina Machado samoinicijativno "dodijelila" Trumpu svoju Nobelovu nagradu ili je na taj čin bila na neki način prisiljena? Međutim, ova dilema po tko zna koji put otvara pitanje opravdanosti dodjele Nobelove nagrade za mir, koja uglavnom izaziva prijepore, pogotovo ako se prisjetimo nekih od ranijih dobitnika, poput Baracka Obame, Henryja Kissingera ili mijanmarske političarke i aktivistice Aung San Suu Kyi, koje dobila Nobelovu nagradu za mir 1991.
Trump, koji je proteklih godina besramno agitirao da je upravo on najbolji kandidat za Nobelovu nagradu za mir, nabrajajući nepostojeće ratne sukobe u svijetu koje je okončao mirovnim sporazumima, zapravo je cijeli taj cirkus oko ove nagrade doveo do apsurda. Bi li ikoga iznenadilo da Trump naredne godine zaprijeti Norveškoj carinama od 200 posto ukoliko mu se ne dodijeli "zaslužena" Nobelova nagrada za mir? Po "Petrovu načelu", o dosezanju "razine nesposobnosti", koje spominje Jacques Dubochet, Donald Trump je savršen izbor.
Trump svojim ispadima, koji su već poodavno prešli granicu apsurda, iz dana u dan sve više podsjeća na zapuštenog dječaka. Ili, da parafraziram, Ivu Robića:
Tata, kupi mi Grenland
Venezuelu i Nobela.
