Mađarska kao paradigma Europske unije?

Kad lopovi i prevaranti konačno demokratski preuzmu vlast, jer kriminalci i zločinci teže za moći nastat će gora tiranija nego u vrijeme bilo koje monarhije ili oligarhije.

Sokrat

Ne postoji, čini mi se, u novijoj europskoj povijesti primjer usporediv s Mađarskom, da je jedna tako mala zemlja postala važan geopolitički igrač na svjetskoj sceni, zbog čega su parlamentarni izbori održani u Mađarskoj 12. travnja s podjednakom pozornošću praćeni u Washingtonu i Moskvi, s jedne, i u Berlinu, Londonu i Parizu s druge strane. Također, s podjednakom pozornošću praćeni su u Beogradu, Zagrebu, Sarajevu i Banjoj Luci. Riječ je o povijesnim, možda najvažnijim izborima održanim u Europi u posljednjih tridesetak godina.

Kočnice prema Kijevu

Kao što je poznato, stranka Tisza Petera Magyara uvjerljivo je porazila Fidesz Viktora Orbana, osvojivši dvotrećinsku većinu u državnom parlamentu, što joj omogućava da potpuno redizajnira sustav koji je u svojoj šesnaestogodišnjoj vladavini izgradio Viktor Orban. Hoće li Peter Magyar, novi čelnik Mađarske i bivši član Fidesza, koji se svojevremeno razišao s Orbanom, uspostaviti drugačije odnose s Europskom unijom, odnosno hoće li i dalje imati kočnice prema Kijevu, što je za Europu od presudne važnosti?

Bez Orbana, ako pretpostavimo da će novi mađarski premijer promijeniti smjer mađarske politike, antiukrajinska kolalicija u Europskoj uniji spala bi na Slovaka Roberta Fica, koji je bez Orbana praktički nemoćan, jer nema niti približnu snagu i karizmu kakvu je imao Orban, koji je bio iznimno visoko pozicioniran i u Washingtonu i u Moskvi. Njegovim porazom desni konzervativizam ostaje bez jakog mostobrana s Trumpovom Amerikom, što je za Europu iznimno važno, pošto Sjedinjene Američke Države u novoj strategiji nacionalne sigurnosti ne vide Rusiju kao prijetnju, već je vide u Europskoj uniji.

O važnosti Orbanove Mađarske na svjetskoj razini na najbolji način svjedoče reakcije koje dolaze iz Sjedinjenih Američkih Država, gdje do jučer velika većina Amerikanaca nije znala pronaći Mađarsku na karti. Demokrati Orbanov poraz vide i kao najavu onoga što dolazi na američkim izborima u studenom, kada se biraju zastupnici u Kongres i Senat. "Obrati pažnju, Donalde Trampe. Diktatori 'u pokušaju' istroše svoju dobrodošlicu", izjavio je lider demokratske manjine u američkom Senatu. Lider demokrata u Kongresu smatra da bi sličan politički trend mogao da se nastavi i u Sjedinjenim Američkim Državama: "Krajnje desničarski autoritarni lider Viktor Orban je izgubio izbore. Trampovi ulizice i ekstremisti MAGA u Kongresu su sljedeći u studenom."

Nervozni Trump

Čak su i neki republikanci, za razliku od Donalda Trumpa i Elona Muska, pozdravili Orbanov poraz, jer su ocijenili da je to kraj savezništva Mađarske i Putinove Rusije. Na upit novinara o Orbanovu porazu, Trump je reagirao poprilično nervozno. Na snimkama koje se šire platformom X vidi se kako Trump, čim su ga novinari počeli ispitivati o Orbanu, prekida odgovaranje i odlazi bez komentara.

Orbanova politika mogla bi se opisati parafrazom Trumpova MAGA slogana, učinimo Mađarsku velikom, s tim da Orban nije, poput Trumpa, bez obzira na autokratski karakter njegova režima, pretvorio državu u obiteljski leno. Treba se prisjetiti u tom smislu prvog poteza koji je Orban napravio kada je došao na vlast. Dok je Hrvatska smjerno igrala po notama Bruxellesa, Orban je izbavio mađarske građane iz dužničkog ropstva zapadnoeuropskih banaka, bez obzira na žestoki otpor iz Bruxellesa.

Orbanov otpor najjačim članicama Europske unije ima povijesnu važnost, ako imamo u vidu da su se te zemlje prema manjim, prema Bosni i Hercegovini, na primjer, odnosile otprilike na sličan način kako se Trump odnosi prema Europskoj uniji, naturajući vlastite interese, dok je zemlja tonula na civilizacijsko dno. Visoki predstavnik Christian Schmidt, kao i većina njegovih prethodnika, bili su svih ovih godina neka vrsta Trumpa za sirotinju, koji su na sličan način vrijeđali zdrav razum bosanskohercegovačkih građana.

Mirna predaja vlasti

Ono na čemu također treba odati priznanje Viktoru Orbanu je mirna predaja vlasti, kao i činjenica da tokom izbora nije bilo gotovo nikakvih nepravilnosti, ako imamo na umu da se uoči izbora govorilo o različitim, neustavnim scenarijima koje će, uz pomoć Sjedinjenih Američkih Država i Moskve, provesti Orbanova stranka u slučaju poraza, što se, na sreću, nije dogodilo.

Gdje treba tražiti uzroke Orbanova poraza? Možda u Donaldu Trumpu koji je, uvjeren u vlastitu božansku prirodu, davao otvorenu podršku Orbanu uoči glasanja, čak se i kratko obratio telefonski prošli tjedan na predizbornom skupu u Mađarskoj, tokom posjete američkog potpredsjednika J. D. Vancea, koji je zaboravio, ili uopće nije toga svjestan, da se status njegovih Sjedinjenih Američkih Država u slobodnom svijetu opasno približava statusu Sjeverne Koreje.

Kako stvari stoje u ovom trenutku, pobjeda oporbe u Mađarskoj predstavlja povratak proeuropskom putu, s tim da bi bilo jako dobro kada bi Peter Magyar zadržao barem djelić Orbanova euroskepticizma, barem prema neučinkovitom europskom birokratskom aparatu, da se ne pretvori u pukog briselskog vazala, kao što je to slučaj s Plenkovićevom Hrvatskom.

Dodatni gubitak za Dodika

Orbanov silazak sa scene najjače će pogoditi Milorada Dodika i Aleksandra Vučića, koji će izgubiti ključnog saveznika u Europskoj uniji, koji je zagovarao njihove interese i blokirao pokušaje sankcioniranja. Dodik je dodatno na gubitku, jer je sve karte položio na Donalda Trumpa, koji će, nakon Orbanova poraza, vjerojatno, poprilično pasti u očima Washingtona, ako je ikada  nešto i značio. Dodik, pa i Vučić, Washingtonu su prvenstveno bili važni kao remetilački faktor unutar Europe, koji su bez Orbana nitko i ništa.

Nekoliko desetaka osoba slavilo je jučer navečer u središtu Novoga Sada pobjedu mađarske oporbe. Okupili su se u središtu grada i uz glazbu i povike "Pumpaj", što je moto građanskih prosvjeda u Srbiji, slavili kraj šesnaestogodišnje vlasti Viktora Orbana. Nikola Ilić, profesor novosadskog Fakulteta političkih nauka, izjavio je da je poraz Orbana na parlamentarnim izborima loša vijest za predstavnike vlasti u Srbiji, koji su s njim njegovali prijateljske odnose, i da taj događaj može pozitivno utjecati na srpske građane.

Na mađarskim parlamentarnim izborima dogodila se još jedna važna stvar, koja je u medijskim izvještajima gotovo zanemarena: socijaldemokratske stranke nisu osvojile niti jedan zastupnički mandat, za razliku od ekstremno desne Moje domovine. U Mađarskoj je, nakon Njemačke, Češke, Švedske, Slovačke, nastavljen trend potopa socijaldemokratskih stranaka, što bi moglo značiti da je europski lijevo-desni duopol, nastao nakon Drugog svjetskog rata, potrošen model, te da treba tražiti nove alternative.

Upravo je socijaldemokracija, koja je svih ovih godina, uljuljkana u svoju povijesnu važnost, inzistirajući na političkoj korektnosti kao na jedinoj vidljivoj strategiji, dovela do uspona desnih stranaka, pa i samog Orbana, te izbore u Mađarskoj možemo promatrati i kao svojevrsni putokaz, koji pokazuje kako će se graditi nova politička arhitektura Europe.