Fraza i parafraza
"Povijest se uvijek ponavlja dvaput; prvi put kao tragedija, drugi put kao farsa." Koliko god puta u zemljama poput Bosne i Hercegovine ponavljali ovu poznatu maksimu Karla Marxa, ona se uvijek iznova pokaže kao pouzdan način na koji možemo opisati pomaknutu društveno-političku stvarnost.
Opis 'mirnih prosvjeda'
Središnje mjesto tog našeg abortiranog mitološkog diskursa zauzimaju devedesete, koje su se odigrale kao tragedija po obrascima preuzetim iz razdoblja Drugog svjetskog rata, da bi nam se one danas, kao neka vrsta Marxova "kraja povijesti", ukazale kao urnebesna farsa u kojoj glavne uloge igraju opskurni likovi poput Bakira Izetbegovića, njegove supruge Sebije, farsične bošnjačke Lady Macbeth, bivše magistrice, profesorice, a kako je krenulo, ne bi nas začudilo da na tapet dođe i njezina srednja škola, žene koja je, kako bi to rekao Ivo Andrić za jednog svog junaka, sva od nekakvih "ex-ova" (ex - bivši, op.a.), ili Gradimira Gojera, najnovije zvijezde bošnjačkog mindernacionalizma, koji dolazi s kulturne margine, kao groteskna i tragikomična reinkarnacija opskurnog "hrvatskog pisca", autora "čuvene" parole u kojoj se rimuju Srbi i vrbe. A tu je, kao vrhunac, i stanovita domaćica Azra Zornić, predstavnica nekakve "hurmašica real politike", koja je u najnovijoj bosanskohercegovačkoj farsi dočekala svojih famoznih "petnaest minuta slave".
Ovo je u najkraćem opis "mirnih prosvjeda" bosanskohercegovačkih "građana", koji su održani prošli tjedan ispred sarajevskog sjedišta OHR-a, a koji su, navodno, organizirani od strane nekakvog "Restarta" i gerijatrije iz notornog Kruga 99, koji svoje vjetrove, umjesto u pelene za odrasle, puštaju već više od dva desetljeća u javni prostor. Ti "mirni prosvjedi" su zapravo farsična reinkarnacija Miloševićeve "jogurt revolucije" čija je glavna poruka bila sadržana u onoj famoznoj paroli iz Orwellove "Tisuću devetsto osamdeset i četvrte": "Rat je mir."
Jogurt revolucionari
Glavna meta bošnjačkih "jogurt revolucionara" bio je nesretni Christian Schmidt, aktualni visoki predstavnik izgubljen i u vremenu i u prostoru, i Michael Murphy, američki veleposlanik u Bosni i Hercegovini, "drugar" notornog Selme Sexy Cikotića, dvojac koji snosi najveću odgovornost za nezavidno stanje u kojemu se Bosna i Hercegovina danas nalazi, i čije su se prekrižene fotografije mogle vidjeti na jednom od transparenata istaknutim na skupu. Bošnjačka "jogurt revolucija" je zapravo bezubo i nakazno čudovište koje je stvoreno u njihovim "laboratorijima" i koje se, po pravilima žanra, u konačnici uvijek okrene protiv svojih tvoraca, što se dogodilo i ovaj put.
Jedan od govornika pred zgradom OHR-a bio je i propali kazališni redatelj i propali pisac Gradimir Gojer, koji nije imao hrabrosti doći među prosvjednike, već je na skupu pročitano njegovo pismo. Gojerovi motivi su manje-više jasni, on je poslao ovo pismo, pretpostavljam, iz razloga što cilja na neku od budžetskih sinekura. Ovaj čovjek je vjerojatno i svojevrsni bosankohercegovački šampion u uhljebništvu, u disciplini u kojoj ovdje vlada strahovita konkurencija, otprilike kao u snookeru u Engleskoj, i koji je obavljao, valjda, sve moguće funkcije u ovoj zemlji, osim što nikada nije bio kardinal, patrijarh i reis-ul-ulema.
U Gojerovu pismu, između ostalog, stoji: "Schmidt je neprijatelj Bosne. Ne dozvolimo da omogući četnicima i ustašama da nam otmu domovinu. Mirnim građanskim otporom možemo spriječiti nepravde OHR-a. Bošnjake ove odluke dovode u poziciju manjine. Pozdravlja vas vaš Gradimir Gojer." Iz Gojerovih usta u Izetbegovićeve uši, rekli bismo. Nedostajalo je, koliko je ovaj čovjek oličenje banalnosti i udvorništva, ono "klasično": "Vita jela, zelen bor, čekam brzi odgovor." Odgovor će, pretpostavljam, vrlo brzo uslijediti, i tada ćemo saznati "novu" Gojerovu funkciju. Gojer svojim istupom, uvjeren sam, računa i na podršku "Trojke", kao zajednički multi-kulti adut vascijelog građanluka.
Upamćena rečenica
Gradimir Gojer svojim pismom pročitanim na skupu neodoljivo podsjeća na pomalo zaboravljenog Mihalja Kertesa, jednog od poznatijih aktera jugoslavenske drame iz devedesetih. To je čovjek koji je "izmislio" Miloševićevu "jogurt revoluciju". Kertes je rođen 1947. u Bačkoj Palanci, a umro je u Beogradu krajem 2022. godine. Radi se o jednom od najbližih suradnika Slobodana Miloševića. Kao dugogodišnji direktor Savezne Uprave carina, logistički je i financijski podržavao tajne operacije Miloševićeva režima, uključujući i naoružavanje Srba u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Kertes je u visoku politiku ušao na krilima "Antibirokratske revolucije", nakon što je na protestima u Bačkoj Palanci dao potporu politici Slobodana Miloševića, koja je nastojala "prebrisati" autonomiju Vojvodine u okvirima Socijalističke Republike Srbije, slično kao što je to ranije pod okriljem Savezne vlade napravljeno s Kosovom.
Kertes je potom poveo "protestante" iz Bačke Palanke u Novi Sad, ispisujući na taj način važan djelić ovdašnje borgesovske "opće povijesti beščašća", jer su događaji koji su uslijedili ostali upamćeni pod pojmom "jogurt revolucija", koja je dovela do ostavke pokrajinskog vodstva i postavljanja vodstva odanog politici Slobodana Miloševića. Iz tih dana ostala je upamćena jedna njegova rečenica, koja je i danas neka vrsta političke platforme svim našim ondašnjim, ali i današnjim sejdama: "Zašto se vi kao Srbi plašite Srbije, kad se ja kao Mađar ne plašim?"
Krivo srasle razvaline
Nakon događanja u Novom Sadu, Kertes je ubrzo postao član predsjedništva Srbije, a 1990. godine je, pod sumnjivim okolnostima, izabran za zastupnika u parlamentu u jednom beogradskom prigradskom naselju u kojemu nikada nije živio. Kertes je svoj rad 1991. godine, neposredno uoči rata u Hrvatskoj, nastavio pod okriljem Državne bezbjednosti, naoružavajući lokalne Srbe u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Iz ovog perioda datira još jedna njegova "čuvena" izjava, koju je izrekao u Crnoj Gori, u Nikšiću: "Ovdje ćemo napraviti veliku srpsku državu sa granicom na lijevoj obali Neretve i sa glavnim gradom Dubrovnikom."
Likovi poput Gradimira Gojera, Željka Komšića, Sejde Bajramovića, Mihalja Kertesa, relikt su neke "bolje prošlosti", kao izravna posljedica raspada višenacionalnog društva, kao neka vrsta montipajtonovske inscenacije multikulturalizma, nešto što je danas moguće jedino u Bosni i Hercegovini, na krivo sraslim razvalinama jednog kapilarno podijeljenog društva, fatalno pocijepanog po nacionalnim šavovima, gdje će se uvijek naći poneki opskurni lik, kao neka vrsta postmodernističke parafraze Mihalja Kertesa: "Ako se vi kao Bošnjaci ne plašite ustaša i četnika i njihovih međunarodnih pokrovitelja, bogami ih se ja, kao "Hrvat" ili "Srbin", itekako bojim."
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.
