Troglavi blagdan na sekularnom kalendaru

Danas je značajan dan u Bosni i Hercegovini. Bošnjaci obilježavaju Dan državnosti Bosne i Hercegovine, Srbi obilježavaju Dan civilne zaštite, a rimokatolici Pepelnicu. Budući se ne radi u većem dijelu države, a i ja imam pametnijeg posla, danas ću svečarski... skratit priču.

Kako je počeo rat na mome otoku

Svojevremeno sam naučio da Samo Sloga Srbina Spašava, to je ta neka srpska nacionalna krilatica za koju nikad nisam pronašao utemeljenje u stvarnome životu. Primjerice, kad pitate srpske političare u BiH, bez obzira kojoj političkoj opciji pripadali, svi su kao papagaji za Republiku Srpsku i Daytonski sporazum, svi su za srpsko samoopredjeljenje i samoodređenje. Pa ipak, svako malo će se međusobno zakačiti oko istih, počevši čak oko osnovnih pitanja poput referenduma ili devetog januara.

Reklo bi se, kad promatrate sa strane, da Samo Strah Srbina Spašava, jer strah je srpske političare podvući crtu i proglasiti samoopredjeljenje i otcjepjenje. Svi oni dobro znaju da bi u slučaju te Hrabrosti, a ne Straha, bosanskohercegovački Srbi umjesto referenduma o nezavisnosti dobili opći izolacionizam, ne kao Kosovari, nego bi se oni suočili s izolacijom Srbije na putu međunarodnih integracija, a i s općom svjetskom izolacijom jer nitko ne bi bio voljan uhvatiti golom rukom vrel krompir.

S iskustvom mi se ipak čini da Samo Stid Srbina Spašava, jer samo bi posipanje pepelom za pogreške kojih smo u proteklim desetljećima svi imali, pa tako i Srbi (a i vjernici pravoslavci danas počinju pripremu za Vaskrs, samo što od Hrvata slabije iđu k službi pa ne znaju), donijelo sazrijevanje srpske ideje u Bosni i Hercegovini. Uostalom, i na referendumu 1992. Hrvati i tad Muslimani nisu mogli sami proglasiti neovisnost. U 64% glasova, brat bratu, moralo je biti Srba.

Revizija bez vizije

Čovjek bi pomislio da na 25. obljetnicu referenduma Bošnjaci neće povlačiti pitanje koje je skoro pred zastarom. Čovjek bi također pomislio da je narodu koji je najviše nesreće preživio tijekom posljednjeg rata nije da zveckaju presudama pred Međunarodnim sudom, jer one zveče bolnije od oružja.

Čovjek bi isto tako rekao da oni koji su najglasnije zagovarali da napuste Jugoslaviju zbog hegemonističke i despotske uloge Beograda znaju prepoznati da dio političkog Sarajeva danas čini isto što je tada činio Milošević.

Čovjek bi se tako lako prevario u ocjeni jer, doista, nisu svi Bošnjaci tvrdolinijaši poput riđobradog Princa, nisu tvrdoglavi i uskog vidika. Znaju ljudi, vjerujem, da ta tvrda politika vodi istoj onoj izolaciji kojoj vodi smiješna politika samoopredjeljenja Srbe.

I čega se ono odričeš?

A ovi treći što ove godine koriste neradni dan da se pospu pepelom na misi, glumeći pobožne svece... Dok istodobno imaju radnike na minimalcu koji rade po 12 ili više sati, dok navijaju za srpski referendum maštajući o Trećemu, u kojemu bi vladalo jednoumlje, jednostranačje, jedno mišljenje po uzoru na komunizam iz kojeg su glavom bez obzira pobjegli. Smiješno.
Dok raspravljaju je li se Gospa ukazala ili nije, žmire pred neplaćenim porezom, izbjegavanju fiskalizacije, boravišne takse... sve pošteni, pobožni ljudi.

Navijaju za tobožnji “treći” kanal, a gase svaki medij koji se otima biti glasilom Stožerne. Mašu zastavom Republike Hrvatske za svaki klinac, a potom traže da im Federacija BiH bude na usluzi kad ih poplave ili koja druga nedaća pritisnu. Potiho šapću o izbjegavanju svih oblika poreznog sustava Bosne i Hercegovine, ali nijedan ne odbija dobro plaćenu funkciju u bh. institucijama.

Na kraju, pri(h)vatiziraju nemilice i potom radnike tjeraju na ulice, kao nemoćni da zaustave otimačinu zemlje koju sami osmišljavaju i dirigiraju. Baš vjerski, baš zato trebaju ne raditi na Čistu srijedu. Sami sebi da priznaju koliko su dvolični.

Eto, dragi moji, ukratko, čestit vam početak pripreme za Uskrs/Vaskrs, sretna vam godišnjica referenduma i sretan vam Dan civilne zaštite!