Tko prvi Uniji, Unija njegova

Smiješno je i razgovarati o ovoj temi, no eto, svako malo se neki međunarodni mudrijaš ili lokalni, zar je uopće bitno, napravi pa započne priču o pristupu Uniji, o Upitniku, o MAP-u, a budimo realni, ova zemlja nema ni BIP-ove potpuno uređene (to su ovi granični prijelazi s mogućnošću prijevoza mesa i sličnih neveganskih proizvoda), a kamo li da se povede i birtijaška priča o pristupu Bosne i Hercegovine Europskoj uniji.

Mislim, vidjeli ste ovaj video s N1, kad novinarka Lajčaka pita ima li BiH mogućnosti da započne pregovore o pristupu u idućoj godini. Umalo Lajčak na guzicu ne pade od smijeha. Ili što bi ovi milenijalci rekli: LOL.

#ukazanje

Što se tiče puta prema Europskoj uniji, priča je tu nekako slična ovoj oko ukazanja. Sasvim je logično odugovlaČenje katoličke crkve oko pitanja priznavanja međugorskih navodnih ukazanja.

Pazi, s Crkvom je oduvijek tako. Trebao je Isus umrijeti i uskrsnuti pa da mu netko prizna da je Sin Božji. Razmisli, da mu je javno priznanje iskazano za ovozemaljskoga života, koji bi to nered izazvalo unutar Rimskoga carstva, ono, da mu je Poncije Pilat rekao:

“Slušaj 'vamo, ja te kao rimski izaslanik i zastupnik ovdje pred svima priznajem za legalnog i legitimnog predstavnika Neba na Zemlji. Samo, eto, ako bi ti sad bio dobar i rekao rimskim podanicima da smo svi jednaki, ali ima jednakijih, tako da i dalje moraju plaćati porez i RTV pristojbu. Jer, šta ja znam, treba i car Tiberije od nečega živjeti, vojsku financirati pa infrastrukturni radovi, Viaduct na Coridoru WC, i tako dalje, jel.”

Malo je svetaca koji su imali čast da ih se odmah proglasi svetima, otud izraz ‘Sancto subito’ kojeg su izvikivali tek rijetkima, primjerice, pokojnom papi Ivanu Pavlu II., no ipak, nije proglašen svetim odmah. Neka od poznatijih marijanskih svetišta također su morala prigrliti sudbinu da su vidioci prvo morali biti pod zemljom da bi se njihovo iskustvo proglasilo autentičnim, odnosno, valjanim. To je jednostavno tako, živi akteri promjena nisu dobri korisnici prava.

Slično bi se moglo odlučiti i u slučaju Međugorja, no to nije tema ove priče. Tema je Bosna i Hercegovina .

#bhtragedije

Tvorci modernih Republika Srbije i Hrvatske odavno su izvan politike, mnogi i pod zemljom, tako da je tek sada stvoren ambijent da se ove zemlje svrsta u europsku obitelj. Primjerice, Tuđman, ili za ovaj primjer jednako vrijedan Račan, odavno su pod zemljom, tako da ništa ozbiljno nije stajalo na putu uvrštavanja Hrvatske u euroobitelj.

Srbija je nešto kasnije počela čistiti redove od državotvornog kadra, istina, nema Miloševića, ali tek nedavno su se uspjeli riješiti čimbenika poput Karadžića, a još uvijek je politički aktivan, mada, iskreno, iz dana u dan, sve manje bitan, Šešelj. Do službenog uvrštavanja Srbije u europsku obitelj nacija, i Šešelj će, barem politički, biti potpuno mrtav. Tko ne vjeruje, neka samo zamisli koliko je vjerojatno bilo da bi Srbija mogla dobiti LGBT premijerku. A eto, sad su kao svjetionik slobode u svijetu.

Kod slučaja Bosne i Hercegovine, osobe koje su potpisale Daytonski mirovni sporazum jesu mrtve, ali činjenica je da su politike i osobe iz vrha tih politika itekako žive, fizički, pravno, akademski, a neke i u političkom smislu. Mali od potpisnika Daytona, šta on dođe Daytonu, stričević?!

Ne želim u ovom tekstu razmatrati zašto Europa ne želi državotvorni kadar u Europarlamentu, to je sasvim legitimna priča i šteta bi je bilo odmah razotkriti, to ćemo u posebnom tekstu nekad, ali samo da netko ne povjeruje slučajno ovim šupljacima koji izlaze iz usta domaćih političkih prvaka i arhivsko-dokumentarnoj redakciji Međunarodne zajednice, ma u kojoj brzini mi radili na upitnicima, dok god su vidioci samostalne BiH politički živi, bh. zvjezdica se neće ukazati na Europskoj zastavi.

A čuješ, ne održavam ih ja na aparatima, vi ste ti koji ubacujete listiće u njihove kutije.