Smrt nultom govoru!

Nulti govor kao pojam nije u punom smislu riječi neka oblast koja se uči u školama, iako će mnogi korisnici istoga navesti da se izučava u školama. Ne znam niti jednu visokoškolsku instituciju u regiji koja je ikad, osim radi smijeha i ostvarenja vedrine, primjerice ponedjeljkom ujutro, ozbiljnije načela temu govora koji se vrti ukrug bez da bilo što kaže.

Kruže uokolo i one nekakve tablice i dijagrami s objašnjenjem nultoga govora, ali nulti je govor najčešće prakticiran u politici. Vidite kako i prilikom samog opisivanja nultog govora naš razgovor prelazi u pasivni oblik, koriste se fraze kakve su prirodne engleskom jeziku, jer sasvim logično, nulti govor je njihova svakodnevica. Pa pogledajte samo moderne dokumentarce, najmanje deset puta po epizodi ponove jednu te istu udarnu frazu.

Sam nulti govor nije samo u pukom nabrajanju fraza koje ne kažu ništa, očituje se i u floskulama poput one u novinarstvu omražene 'ostaje da se vidi' ili će 'vrijeme pokazati. I to su primjeri, da budem krajnje iskren, šupljačenja u govoru, i ukoliko takvo nešto čujete u prilogu ili pročitate u tekstu, budite uvjereni da autora zaboli neka stvar i za vama i za razumijevanje problema, a još manje za rješenjem istoga.

Sindrom svetog Petra

Nulti govor je osim izričaja i način življenja. Kada primjerice postavite pitanje premijeru Republike Srpske Radovanu Viškoviću, što kani učiniti s ministrima iz Vlade koji su pozvani na druge, više razine vlasti, a on odgovori u stilu – on/ona nije imenovan, i tek kada bude, razmišljat ćemo o popuni toga upražnjenog mjesta. To je najobičnije negiranje itekako postojećeg pitanja/problema, jer ne možete reći da se poplava nije dogodila i razmišljat ćemo o visokoj razini vode kada se poplava dogodi, a već danima pad kiša kao iz kabla.

No to je u Republici Srpskoj već dobro utvrđena praksa, mislim na negiranje činjenica. Bilo da se radi o svakodnevnom kadroviranju, bilo da se radi o potpisima u korist države Bosne i Hercegovine, bilo da se radi o ratnim zločinima.

I tome se više nitko ne čudi, a kako i da se čudi, kada u Srpskoj budu izbori i ne pobijedi tko je pobijedio, nego tko je protivnika bolje iznijekao. Tako je primjerice Milorad negirao Jelenu, i onda su jedni izišli na prosvjede, pa su drugi izišli na prosvjede, pa je onda Draško skontao da su Miloradovi prosvjedi glasniji pa je i on zanijekao kolegicu.

Nakon što se narugao kolegici u brk, dobio je za nagradu govor na danu Srpske, i onda je pričao kako Republika Srpska nije tamo neki eres, nego je Republika. A ono je svom dugogodišnjem lupanju nultog govora pomiješao imenice kao Abdulah Skaka pa umjesto da kaže da je to Srpska, srpska zemlja, on je provalio žestoku glupost da je Republika, a svi vidimo da je totalitarni poredak, a s druge strane, zamisli da netko Sjedinjenim Američkim Državama kaže da one nisu U. S. Of A.

Ako Draško ikad dobije ulicu, trebala bi se zvati Ulica žrtava nultog govora.

Nije govno nego se posr'o kučak

No nemojte misliti da je nulti govor samo u onom anamo entitetu. Jučer je na sjednici Zastupničkog doma Parlamenta Federacije zapelo na izboru bošnjačkog dopredsjednika FBIH. Kako u SDA odmah kažu, oni nikoga nisu blokirali. Blokirali nisu, nego su suprotno novoj većini, i na račun kinder jaje pravde, odlučili nametnuti svoga kandidata.

U SDA su svjesni da su izgubili izbore, ali baš kao i njihov dugogodišnji partner HDZ BiH, niti jedna niti druga stranka nikad nisu niti jedan proces blokirali. Je li, samo su pokušavali nametnuti svoju volju i time usporili demokratske procese nužne za reformu Bosne i Hercegovine. Ukratko, još jedan primjer nultog govora, pričanja koje ne kaže ništa i rezultira sa još manje uspjeha.

Nulti je govor i da je HDZ BiH, a očito i dalje bliski prijatelj najvećih gubitnika proteklih Općih izbora, brže bolje odgodio izglasavanje do neke od idućih sjednica.

Slično su godinama radili s pitanjem izbora ravnatelja policije u HNŽ-u, ili izmjenama Statuta Grada Mostara, ili formiranjem Vlade Federacije BiH... Postoje stotine pitanja u kojima oni nisu blokirali, samo su odgodili unedogled.

I ako mislite da nulti govor nije najveći neprijatelj bosanskohercegovačkog napretka, samo obratite pozornost na količinu izjava aktualnog mostarskog gradonačelnika Marija Kordića, koji za svaki problem ustvrdi da je riječ o paušalnim i neistinitim izjava koje pojedinci plasiraju, a praktično na svakoj sjednici na neki itekako postojeći problem odgovori tim istim paušalnim i najvjerojatnije poluistinitim odgovorom ravnom nuli.

No, priča se da nulti govor podučavaju na političkim akademijama lokalnih stranaka. Ne znam, nisam niti jednu završio, a budući da me tromost i nepostizanje rezultata itekako nerviraju, vjerojatno ni takvu školu ne bih završio. Ispisao bih se.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.