Seljačka posla

Nedavno sam bio na predavanju studentima Univerziteta Džemal Bijedić o borbi protiv korupcije i vele upućeni da se korupciju ne može istrijebiti, kao što se s čovjekova tijela ne mogu ukloniti bakterije i virusi. Gamad, bilo mikroskopski sitna, bilo ova ljudska, nadmašuje nas obične, ni po čemu osobito zločeste niti odveć dobre u stotinama, tisućama, milijunima.

Pa ipak, jedna je bitna razlika društva u kojem postoji značajan postotak korupcije i onog koje bismo, uvjetno rečeno, mogli nazvati sterilnim. Razlika se očituje u društvenom povjerenju, u tako ideološkoj stvari, utopijskoj, a ipak vrlo opipljivoj. Naime, društveno povjerenje je naša (moja, tvoja, petog, desetog) vjera da nas druga osoba (ti, ja, deseti, dvanaesti) neće prevariti.

Tako jednostavna stvar, a očituje se u svakodnevnim pitanjima: Možete li mi reći koliko je sati? Biste li mi pridržali torbu dok se javim na mobilni telefon? Mogu li dobiti čašu vode?

Mogu se kladiti da, ukoliko ti nepoznata znojna osoba u kakvoj običnoj „pokućnoj” kombinaciji šorca i majice priđe i kaže: Mogu li Vas nešto zamoliti? Naprosto ćeš odmahnuti rukom i proći.

Okani me se svega ti

Malo je poznato da se prosvjednici na Uborku bune ne zbog rada ovog nekog regionalnog klinca za sanaciju komunalnog otpada, kako li se već zove, nego zbog iscjednih voda nekadašnje gradske deponije Uborak koja je odmah pored. Ali kada se sve zakuhalo i otišlo u smjeru u kojem je otišlo, do blokade odvoženja smeća i teških riječi, sada više nitko ne vjeruje nikome i mještani mostarskih sjevernih mjesnih zajednica sada žele da se sve izmjesti negdje daleko od njih. To je sasvim legitiman zahtjev i u tim nastojanjima sasvim ih podržavam. Podržavam ih i u nastojanjima da se pronađe nova lokacija za regionalnu deponiju, iako takav potez neće riješiti njihove probleme, samo će nekoj drugoj lokalnoj zajednici donijeti nove. Onda ćemo redovito čitati u vijestima kako su mještani Bijelog Polja potrovani iscjednim vodama, a mogli bismo jednako tako čitati da su mještani Baćevića ili Malog Polja potrovani zbog isparavanja ili iscjetka neke nove deponije.

Prava je istina da su na tim prostorima nekada dobrim dijelom živjeli Srbi i jel, kad je došla ova demokratska nafaka, trebalo je Srbima ogaditi sjever Mostara da se nikad ne požele vratiti, a kako je najlakše, legalnom i legitimnom deponijom. Srbi koji su po istočnoj Hercegovini preko oglasnika prodavali svoju zemlju budzašto, bili su omiljena meta sirotinje koja se eto baš devedesetih okušala skućiti tu. Sve opet legitimni zahtjevi, nije ti ga rat nikome drug.

Iako se o projektima poput deponije šuškalo poodavno, tko ti je mogao reći devedesetih i ranih dvijetisućitih da 'nemoš ti dob't građ'vinsku dozvolu jerbo će tuten depon'ja'. Je li, u mojeg punca u Banjaluci tri metra od spavaće sobe je stub dalekovoda. Jes, eto nekog bilo briga što će ilegalno tu posaditi na hrvatsku zemlju vodove za struju. Koliko je od rata prošlo, on još nije uspio izmjestiti sporni dalekovod. Iako je bio prvi tu.

Kokoš ili jaje?

Dok je bilo onih općina preko nekoliko, vraški onaj broj neki, nadavalo se isto tako dozvola po rubnim mostarskim predjelima (ali i po urbanim), da danas nerijetko stane čovjek i čudi se, a jebo te, kako su ovo mogli metnit ovđe?

Sasvim su, dakle, uredni zahtjevi građana, ali nisu sasvim utemeljeni. Pogotovo što njih cca. 200 sad odlučilo potrovat ostatak Mostara. Po gradu trulež. Evo baš prije ovog teksta izbacim vrećicu smeća, u kontejner, naravno, zabranjeno je bacati okolo, ipak sam kao dječak volio igrati košarke pa mogu „ubacit”, i dok sam nosio onu vrećicu, razmišljam kako je ova kora banane na vrhu bila gnjila još dok sam ja sadržaj iste pojeo, jao kad se sad skaši na ovoj sparinčugi pa usmrdi... A fuj, više ni kerovi ne prilaze kontejnerima, a prošli tjedan jesu njuškali.

Sasvim je legitiman zahtjev građana Mostara, od kojih, vele, dvije trećine nema dugova za komunalnu naknadu, da žele da im se komunalni otpad odveze. Imaju puno pravo negodovati, na taksi piše da je za  odvoz otpada, a ne da bi neka deponija radila. Snađite se, gosn. Pajitju. Isto tako, da je Ljubin kum Milan u istoj situaciji, znam pouzdano da bi on rekao kako će sav otpad biti uklonjen, a ako nešto ostane, on će ga sam kašikom pojesti. Ali mi znamo da Ljubo nije ni snijeg jeo. Još u vrijeme Hamdije Jahića, Ljubo je pucao na više, a ostao u rangu golmana. Štaš, Ljubo moj, i moja je žena hodala s dobrim rukometašima i košarkašima i spala na mene što znam samo pedalat bićikletu.

 Bivši grad zatvara prozore

Krajnja je opet istina da se gradonačelnik, zajedno s većim dijelom Gradske uprave potrošio. Kažu da je deset godina maksimalni rod da čovjek ne prolupa u jednom te istom radnom ambijentu. Da je Ljubo zlatan gradonačelnik, kao što ipak nije, potrošio bi se dosad. A najžalosnije, čak i mostarski SDA i HDZ BiH imaju mlađeg, življeg, okoprčnijeg, da ne kažem sposobnijeg kadra... Ali definitivno s dovoljno elana da pomaknu stvari s mrtve točke. Čak eto da ne zavirimo u druge stranke, koje bi jedva dočekale izbore.

I onda, mi svi koji smo rođenjem ili mjestom življenja zapeli među nesposobnim ljudima koji jedni drugima međusobno ne vjeruju. U ponedjeljak sam gledao zadovoljna lica kako se smješkaju i podjebavaju novinare kako su oni sve i zakuhali (vjerojatno smo bacali piralen u vodu iz starih nagri, magnetofona i gramofona, ne vidim kako drukčije), da bi 40 minuta kasnije natmurene face prozivale jedni druge tko je koga prevario.

Ja čvrsto vjerujem da su Bjelopoljci zaslužili bolje životne uvjete, ali trenutno je zrak svježiji u njih, nego pod mojim balkonom. Vjerujem da je Ljubo zaslužio mandat u parlamentarnoj komisiji, a ne da trune zajedno s mojom korom banane. Ali sam i ja, i svi drugi sugrađani, zaslužili da se svi skinete s neke stvari i počnete raditi svatko svoj posao. Evo ja pišem i snimam ono što čujem i vidim, a to što se vi međusobno lažete dok ste skupa, a iza leđa serete jedni po drugima nije moj problem. Problem je što vaša sranja smrde već deset dana i što je dosta. Sjedite zajedno, riješite to i idemo se baviti svi nečim ozbiljnim, a to su konačno izbori. Pa šta, neka pobijede opet SDA i HDZ BiH, samo neka dođu mlađi od vas metuzalema.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.