Pušimo šuplju, tko ne vjeruje, i njemu ćemo
Osobno dvojim ne bi li u osnovnim školama trebalo ukinuti proučavanje Augusta Šenoe, budući da očito ne utječe dobro na vas. Najprije sam mislio da ste zatupljeni komunizmom, da je on vaš mozak podijelio dvopolno, na dobru i lošu stranu. Na onu poslušnu i pristojnu te onu koja je kreativna i zla. Ali dovoljno je godina prošlo od komunizma, vi ste i dalje ponizni i lakovjerni, a u školama se i dalje čita Zlatarevo zlato.
Ne znam što bi drugo moglo biti uzrokom da vjerujete u bipolarni svijet u kojem postoje loši i dobri momci, osim čitanja klasične literature čiji su likovi jasno distancirani na crno-bijeli svijet oko Davorina Bogovića. No, Šenoa je bio pod umjetničkim zanosom i utjecajem Flauberta i Dostojevskog, a koji je vaš izgovor?
Nije žvaka za bedaka
Postoji, istina, hipoteza da su komunisti u zemlju seljaka unijeli industriju, gotovo preko noći, nakon više stoljeća feudalnog ustrojstva. Ustrojstva begluka i čiftluka u kojima se nije smjelo protiviti mišljenju istaknutoga pojedinca, makar taj pojedinac i ne bio na tragu Stambola. Pa potom došli ovi prosvijetljeni apsolutisti, ali ma koliko prosvijetljeni, apsolutno su se pitali.
I onda dođu komunisti s ideologijom, s idejama, hej... Pazi, čovjeku koji je stoljećima gledao u zemlju, kopao, sadio, sijao, čupao, žeo, vi o idejama pričate. Tražite od njega da podigne glavu i pogleda gore, iznad nebodera i dimnjaka. A kralježnica mu povijena u slovo U. Ne može. Ideja ne može ući u tu glavu koja nije ugledala ni plavetnilo neba, koja je samo radila i radila i radila i nije imala kada uroniti u vatreni zalazak sunca, pustiti mašti na volju, pomisliti što se krije iza horizonta.
Takav ne-sazreli balkanski čovjek nije se mogao snaći u komunizmu drukčije nego poslušnošću. Otkud ideje, otkud poriv za stvaralaštvom?! Šuti i čini kako ti kažu. Osam sati na traci, potom kući jesti i spavati, slušati ili gledati vijesti, vikendom se našikaš i praviš haos. Jedan i pol kanal na TV-u bio, a radijske stanice predefinirane na Beograd, Zagreb, Sarajevo, Skopje (sjećaš li se samo one kutije od drveta i platna?!?). Čitalo se što je bilo u gradskoj knjižnici, a nije bilo mnogo osim Šenoe.
Umočiš prst u mobitel
I nakon rata, probudi se čovjek balkanski i vidi ceo svet, Internetsantan, digitalan, zreo, jedar, crveni se i žuti na suncu. I kad zagrizeš u tu jabuku, a informacije procure k'o sline niz bradu. Nije naučio ovaj čovjek, on još vjeruje što mu se kaže, još vidi prizmu Zlatarevog Zlata, još se čuva senjske ruke, a dobro naučio kako je završila seljačka buna. Zna pa se ne buni. Iako vidi i čuje drukčije da bi trebao, svejedno šuti.
Nije problem što se u nas ljudi vode linijom manjeg otpora. Ne postoji nikakva životna diploma, prijepis ocjena, ne postoji nešto što bi te kvalificiralo za neki ishod. Ne fali ti neki papir kako bi na kraju mogao umrijeti. Nema razloga da se trudiš sam po sebi, stoga, nema ništa loše u jednostavnom. Nema ništa loše ako ti vjeruješ da će ti neke splačine o kojima si čitao na internetu da snižavaju krvni pritisak, da olakšavaju probavne tegobe, da liječe rak. Većina tih pripravaka su domaće voće i povrće, pokoja šumska travka, kilo šećera, uglavnom, mesi, mesi, neće ništa da ti škodi.
Problem je što vi taj jednostavni princip rasuđivanja primjenjujete na sve u životu. Ako ti se javi nigerijski princ i ponudi ti višemilijunsku ostavštinu, samo da mu ostaviš svoje osobne podatke. Pa ako te već našao preko elektroničke adrese, kako ti nije mogao poslati pare po autobusu ili po nekom lordu. Velika je razlika u rasuđivanju između toga hoćeš li pojesti ukiseljeni kao tibetanski vrganj umočen u gatački jogurt ili dopustiti da ti neki nepoznati kao nigerijski princ prčka po bankovnom računu. Od prvoga te može zaboljeti trbuh, ali ovo drugo te može razbaštiniti u potpunosti.
#djestezmajovi
Ali sve je to još i mala maca, čak i naši bankari znaju da nemaš rodbine u Nigeriji pa će ti uredno blokirati račun ukoliko se pojavi sumnjičav promet. Ono što svakodnevno boli već dvadeset godina da vi na isti način vjerujete u predizborne priče. Priče za koje su i lovačke bezveze.
Ne mogu vjerovati da još uvijek vjerujete u priče o kolektorima u Mostaru, o izgradnji sportske dvorane. Da razvojačena populacija vjeruje da će se neki parlamentarac odreći svojih privilegija radi njihovih šest konvertibilnih maraka. Da čitav jedan narod vjeruje da je majoriziran od ikoga drugoga osim od onih koji im tu priču prodaju uporno.
Ne mogu vjerovati da se netko može naložiti na provokacije o otcjepljivanju, o migrantima, o Herceg Bosni, o Pelješkom mostu, ... Da netko može vjerovati da dvojno državljanstvo ne važi zato što je u nekom spomenaru Europskog povjerenstva tako napisao neki zaljubljeni tajnik.
Nije problem ako pojedete kao tibetansku vjevericu, to je obični Pikachu, problem je ako svi stanete iza nekog lava samo zato što je lav, ne vodeći računa je li riječ o Mufasi ili Scaru. Je li, kad već moram dječjim prispodobama objašnjavati.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.
