Prigodno neprilagođeni

Kako je govorio onaj svećenik: Žene moje, ljudi Božji! E pa, žene moje, sretan vam Međunarodni Dan Žena!

Ovaj dan desetljećima se obilježavao samo u komunističkim zemljama, u kojima su žene dobile pravo glasa još u vrijeme prve ruske revolucije 1917. godine. To napominjem samo da se prisjetimo veze komunizma, karanfila i ovog datuma.

Na Zapadu se ovaj dan većinom proslavlja kao slavlje ženstvenosti, međutim, posljednjih godina, uz povećano obiteljsko nasilje, sve ozbiljniju nestašicu radnih mjesta, ponovno su aktualna pitanja spolne jednakosti.

Primijetili ste posljednjih dana vjerojatno reklamu UNFPA na Youtubeu s Jelenom Veljača, i to govori da budnost o problemima žena u nas ionako postoji, pa eto čak nas je i veliki Google primijetio, no... znate kako to sve već izgleda kod nas.

Sufražetkinje

Žene kod nas danas imaju mnoga prava. Evo primjera radi, među nama kolumnistima Bljeska donedavno sam ja bio nešto najbliže ženi. Sada, srećom, imamo Gloriju, i Čupo, sretan ti Dan Žena! Glorija piše o društvu, kulturi, politici, dakle, bavi se istim ovim problemima koja i mi prevlačimo iz šupljeg u prazno, da biste vi imali što ne čitati, već klikati u tandem Knoll-Bačić i vijesti crne kronike.

I baš je to bio problem godinama, ne da nas petorica nismo zdušno tražili kolegicu koja bi ovom mediju davala dozu ozbiljnosti autorskim tekstovima, nego su same žene s kojima smo raspravljali o ovome pogrešno doživljavale sebe – ili su mislile da nisu dorasle tome da jednom tjedno dumaju o pitanjima bivstvovanja, ili su smatrale da žena može pisati samo o obitelji i seksu i pokatkad o modi, neke su smatrale da nisu dovoljno smiješne i zabavne (a mi eto kao jesmo?!)...

Sama slika koju balkanska žena ima o sebi nekako izgleda pogrešno, ako ćemo iskreno. Počinjemo svi, pritom ni sebe ne isključujem, s komplimentima djevojčicama 'kako si lijepa, kako si zgodna' i mada ćemo ponekad reći 'pametnica mala' rijetko ćemo djevojčicu pohvaliti što je brza i snažna, što je spretna. A jedna mi je prijateljica rekla da su je naučili da smotano hoda, jer kao visoka djevojka, zamjerali su joj da previše vrcka bokovima kad hoda.

Inžinjerka prava

I stvarno, u nas je žena predmet, stroj, sve prije nego li čovjek. Pritom ne mislim da je Mostar grad u kojem je jedina ulica koja nosi žensko ime Ciglana.

U nas žena može postati predsjednica, premijerka, ali malo vi bolje upratite tko se to pita u slučaju naše predsjedateljice Vijeća Ministara BiH ili predsjednice Republike Srpske ili evo sada i predsjednice Federacije BiH.

U nas žena ima pravo nazivati likove bijednim luzerima, ali se pritom toj istoj ženi poništi diploma nekoliko mjeseci kasnije. Ne želim pritom ulaziti u detalje je li dotična doista prevarila svekoliku bosanskohercegovačku javnost pa kupila diplomu, pa se potom godinama skrivala na profesorskoj katedri i upravnom položaju u bolnici, gdje može manje štete napraviti nego li u operacijskoj dvorani... Ja samo kažem da mi nikad nismo doveli u pitanje Bakira ili Mile ili Dragana diplome, a imamo i mi dosta akademika koji pokazuju sumnjivo nepoznavanje materije kojom se kite.

U nas žena ima pravo na vlastito mišljenje, ali onda to mišljenje bude na prodaju i pakira se u diplomatske note, sa i bez odgovarajuće diplome, paljenje na karnevalima i sastajanje s ajatolasima iz Irana. Dok god je plaćena, žena u nas ima pravo misliti onako za što je plaćena.

Jer u suprotnom, kada se žena osamostali, pa makar u mnogočemu bila u zabludi, ali se osamostali, odvaži kao Jelena Trivić, onda joj preko noći okrenu leđa čak i najbliži suradnici, koji onda pređu na stranu onoga protiv kojeg su se godinama borili.

Zaražena

U nas žena itekako ima pravo naručivati iz Zare, i Massimo Duttija, i Manga i ne znam... Ali će im se itekako spočitati da je kurva i da se za nekoga sređuje kada to konačno i učini. Makar svi mi znamo da kada se ja ili ti sredimo, činimo to isključivo da bismo se osjećali dobro u svojoj koži, da bismo boostali svoj ego i raspoloženje po tmurnom danu.

Kada smo u radnom okruženju, mi muškarci se nerijetko javno i podlo šupamo, i prigovaramo jedan drugome istinski podlo. Kada smo nešto kivni na kolegicu, brutalniji smo i radimo takve ispade u četiri oka, bez svjedoka. No, najžalosnije je da u nas žene u ranom okruženju jedna drugoj spletkare gore nego bismo mi muškarci i mogli zamisliti. Same žene kao da se osjećaju ugroženo pored drugih žena – i to je prilično loše ponašanje, budući da i same znate koliko je naše društvo okrutno prema ženama.

O položaju žene zapravo najbolje govori jedan prosti detalj – koliko žena navečer šeta psa? Hajde, razmislite dobro. Evo ja znam, jer sam taj koji šeta psa da obavi fiziološke potrebe prije spavanja. Tijekom tih noćnih šetnji znao sam nabasati na kakvu djevojku i osjetiti strah u njezinim koracima i glasnom disanju. Da žena nije sigurna u našem društvu, dovoljno govori činjenica da ih noću nećete vidjeti da šetaju pse. Jer, unatoč tom opasnom srodniku vukova, ženu je u nas, realno, strah noći, i neosvijetljenih podvožnjaka i mračnih slijepih ulica i...

Drage moje, ljudi Božji, samo želim podsjetiti da muškarac nema pravo znati s kim se noću dopisuješ, da muškarac ne smije kopati po tvojoj torbici čak ni da ti dohvati novčanik, da ti muškarac ne smije prigovarati kako to voziš ili što nisi platila račune ili...

Sretan vam nastavak borbe! Ako sada pođete odgajati i sinove i kćeri, a sinove pogotovo, možda vaše kćeri budu slavile Dan Žena nekada.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.