Populizam je iz raja izišao

Najveći problem bosanskohercegovačkih vlasti je populizam. Čak i ne samo bosanskohercegovačkih, nego u široj regiji Zapadnog Balkana. Naime, populizam je prema definiciji došao od riječi narod (lat. populus) i u osnovi je vrlo jednostavna politika: nas većina ugroženih protiv njih manjine pokvarenih.

No takav pogled ne objašnjava što je to zapravo populizam i koliko je često u upotrebi.

Popularna kancelarka Europe

Populizam su mjere koje su godinama držale Angelu Merkel na vlasti ne samo Njemačke, nego i Europske Unije. Najprije, Angela Merkel je diplomirala kvantnu kemiju, što je sasvim u skladu s njezinim kasnijim političkim angažmanom u Kršćansko-demokratskoj uniji (CDU).

Naime, ako ste se imalo raspitivali što to označava pojam kvantnog, riječ je o znanstvenom pojmu koji objašnjava nedefiniran status, odnosno istodoban status oba apsolutna ishoda. Tako je ona Schrödingerova mačka u kutiji istovremeno i mrtva i živa. Mi zapravo ne znamo je li ta alegorijska mačka mrtva ili živa dok ne pogledamo u kutiju. I tada utvrđujemo jedno njezino apsolutno stanje, bazirano upravo na našem promatranju.

Sad, mačka je tu samo kao jednostavan opis, a riječ je o pojavi koja je svuda oko nas. Svako političko pitanje je u nekom političkom limbu dok se netko ne odluči donijeti zakon kojim bi definirao pravila igre. Upravo to je Angela jako dobro znala, i iz toga proizlazi njezin populizam. Ona je tijekom svojeg preuzimanja čelnog mjesta u CDU 2002. godine vodila sasvim uspješnu politiku zadovoljavanja narodnih želja.

Naravno da je riječ populizam nastala kao pejorativan pojam, jer narod (populus) je generalno glup i ne razumije se u društvene potrebe. Većina pripadnika bilo kojeg naroda zna da loše živi, ali ne razumije način na koji se pojedinci bogate, ne razumije što znači 'snaći se'. S druge strane, svi koji su i najblaže proučavali filozofiju i sociologiju znaju da je kod imućnih ljudi samo problem kako su došli do prvog milijuna. A to Angela Merkel nije davala narodu da otkriva.

I naravno, opet, sasvim je lako biti populista u jednoj bogatoj Njemačkoj – zemlji koja je stoljećima bila centar moći i porobljavanja drugih naroda, zemlji koja ima čime ispunjavati narodne hirove. Sasvim je nešto drugo biti populista tamo gdje ima problema.

Zapadni Populistan

Kod nas imamo mnogo populizma, mislim kod nas na Zapadnom Balkanu. Populizam je u Hrvatskoj od Hrvatske Demokratske Zajednice posljednjih godina napravio socijalno-liberalnu stranku, dok je od čelnika hrvatskih socijaldemokrata načinio čovjeka koji koketira s desnim izričajem.

Populizam je u Srbiji doveo do toga da istaknuta predstavnica LGBTi zajednice iznosi najradikalnije desne stavove pod maskom borbe protiv tajkunizacije i borbe za prava građana. Populizam je na snazi u Crnoj Gori već desetljećima, i njihovo je političko usmjerenje baš kako vjetar puše. Populizam je aktualna kosovska vlada, zamišljena na ispunjavanju papirnatih kriterija Europske Unije, ali ne i dubinske rekonstrukcije društvenih vrijednosti Kosovara.

Na kraju krajeva, populizam je najizraženiji u Bosni i Hercegovini.

Nigdje drugdje nećete naići na plakat: Schmidt go home, OHR stay! Jedno isključuje drugo. Ili ne može Ured Visokog Predstavnika, ili se Visoki Predstavnik treba poštivati. Na istom prosvjedu na kojem je osvanuo ovaj plakat iznošene su tvrdnje poput onih da je 70 posto građana ugroženo koalicijom SNSD-Osmorka-HDZ BiH, makar se radi o umfalu samo SDfA. Tu se izvikivalo: jedan čovjek, jedan glas, a svi znamo da u ovoj zemlji to znači da će ostati samo ovih 50 posto minus socijaldemokrati, svi ostali neka idu.

Populizam je ovaj jedan čovjek koji tvrdi da njegov potpis vrijedi kao veći dio parlamenta Federacije BiH, a da ovi ostali mogu doviti.

Loko populizam

Ali nijedan populizam se ne događa kao na lokalnoj razini.

Populizam je kada rad svih gradskih institucija podredite teniskom terenu. Onda na nabrzinu sklepanom teniskom terenu onaj kojeg je taj populus željno iščekivao, je li, izgubi. Čovjek nije naviknuo igrati na trećerazrednoj crvenici, možda zalijepljenoj s glinicom, koja te zaustavlja i koči. Naravno da je izgubio, jer svi koji su umjesto teniskih mečeva u Banjaluci skrenuli pogled lijevo ili desno, vidjeli su loše urađene fasade, grbave, nikakve. Nije Nole naučio igrati na livadi tenis.

A samo za livadu i zna gradonačelnik koji je došao na to mjesto koristeći populističku retoriku nas mase obespravljenih protiv njih malo iskvarenih. Nije on, na žalost jedini. Neću čak ni spominjati miss floskula, da ne kažete da ja to govorim zbog toga što je žena.

Gradonačelnik bagerista – pa to je definicija populizma. Jer realno, tko od nas ne želi imati bager?! Ali većina nas odraste i bavimo se nečim drugim, jer naravno, ne možemo svi biti bageristi, a i nemamo svi sklonosti. Ali kad gradonačelnik sjedne u bager, to je ono kao kad pokojni Bandić izuje cipele pa u čarapama pada pred spomenikom. Da mi svaki dan ne vidimo populizam, još bi mu čovjek i oprostio bager, ali od prvog dana imamo glumljenu tolerantnost, a vidimo da kipti međunacionalno trvenje za govornicom.

Populizam naš svagdanji

Od prvog dana vidjeli smo samo projekte pokojnoga Ljube Bešlića i nijedan za gradski boljitak. Uvedene su naplata parkirališta, ali u inat građanima Mostara, plus kažnjeni su svi građani koji imaju prebivalište sjeverno od Univerziteta i južno od Mahale, prvo nisu mogli dobiti parkiralište legalno, a sada ga mogu dobiti, ali po povlašteno previsokoj cijeni.

Uveli su digitalne autobusne karte, ali građani ne mogu koristiti NFC čip ako je mokar, a građani nemaju autobusnih stajališta. Za to se, kao i za vjetar koji prevrće gradska bicikla, optužuju nekulturni građani. Ali građani nisu nekulturni, većinu vremena nitko i ne doživljava binbine i nextbike, većinu vremena nitko i ne doživljava žute autobuse. Većinu vremena mi ne doživljavamo ni zrakoplove.

A zrakoplovima je populistička vlast u Gradu Mostaru posvetila većinu svoga truda i rada. Kako bi nam omogućili vezu sa Zagrebom tri puta tjedno. Po cijeni od stotinu Eura, plus prijevoz iz Velike Gorice u Zagreb, plus noćenje u Zagrebu, a valjda ćeš nešto jesti i piti dok čekaš tu povratnu liniju. Toliko truda za tri puta tjedno. Što bi reklo da četiri puta tjedno možete samo da ostanete u ovoj populističkoj vukojebini. I da kisnete na autobusnim stajalištima, čekajući bilo taksi bilo autobus.

A zašto?! Zato što se u nekakve fiktivne zračne linije gradski dužnosnici itekako mogu ugraditi. Ali se u autobusno stajalište ne mogu ugraditi. Na isti se način ne mogu ugraditi ni u LED žarulju pa je Avenija postala Ulica Populističkog Limba, naime, sasvim je moguće da vas vozač neće vidjeti na pješačkom prelazu, jer čitava je ulica postala jedna velika zebra mraka i svjetla.

Kažem vam, populizam je najgora bolest domaće politike. Jer kad je njemačka vlada populistička, ona barem ima novca da tuđim *** mlati. Kad je bilo koja razina vlasti u Bosni i Hercegovini populistička, onda ćemo svi biti gladni, žedni i promrzli.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.