Zemlja puna liječnika

Mi u Bosni i Hercegovini imamo ozbiljan problem – svi koji nisu doktori žele to postati. Ne, ne, ne šalim se, pogledajte i prebrojite na prste koliko ljudi u vašoj najbližoj okolini se brine za vaše zdravlje.

Jedna i jedina

Prvo, i osnovno, dakle – Mater, mati, f. herc. Majka. Od rane mladosti svake zore ti zvoca. Pojedi sve do kraja, što nisi pojeo mahunu, 'ajde malo bez kru'a, ne smiješ toliko slatkiša jesti, odmakni se od televizora, oči će ti iscurit, baci tu cigaru, ne smiješ toliko piti, što će ti vaka cura, nemoj s tim momkom, otkako si se oženio, smršao si, dođi u majke da te nahranim...

Majka je prvi doktor s kojim se susretnemo u životu, dobro, mislim, poslije doktora koji nas izvadi iz nje, ali u njoj smo bili, je li, pa je to samo prvi mali krug života. I od tog prvog susreta, kad ti krmelje obriše i pomazi ti još smežuranu glavu što joj je taman na prkno izišla, je li, figurativno, neću sad reći pi*du materinu, ima djece da ovo čitaju, od tog trenutka mater je tvoj prvi doktor.
Naravno da je za mati logično da se brine, ali za sve ostale... ne znam baš.

Izbijač bubica

Poslije mati drugi ti je doktor ćaća, on ti degenekom izliječi sve te bubice koje su ti se nakotile u glavi. Ćaća se u nas na Balkanu generalno brine za mentalno stanje mladog čovjeka, on je taj koji ti nanosi emocionalnu štetu. Pa te mlati kad nešto prevrneš, pa te lupi po glavi kad doneseš gumeni umjesto metalnog čekića, pa ti se naruga kad ne razlikuješ mistriju od lopatice.

Ima i onih što te prave budalom što nećeš popit, što ne smiješ gledat sise i povuć' dim. Uglavnom, ćaća je tvoj prvi psihijatar i umjesto lijepe motivacijske priče, generalno je zadužen za psihosomatsku bol – psihički ti prijeti dok te fizički mlati.

Prevencija je pola nečega

Nakon majke i oca, za tvoje zdravlje brinu u školi. Pa te tjeraju da trčiš jedan do dva sata u tjednu, što apsolutno nikakve veze nema s učenjem, a čak i ako si tjelesno nadaren pa ti trčanje dobro ide, oni će se u školi potruditi da zadatke učine iznimno dosadnim i da si u paru s jednim razrednim djetetom koje ima obje lijeve.

Kada dođe srednja škola, obično te obučavaju o zdravlju kroz neke edukacijske programe poslije škole, osim što je dosadno, moraš dulje i ostati u školi. A nerijetko se te metode edukacije svode na priču kako je kondom grijeh, a apstinencija prije braka svetinja. I onda se kasnije čude što se pola klinaca poženilo prije ulaska u treću deceniju života, nerijetko u potpuno nezdravim brakovima, radi djece.

Ćet doktor

Kad si već razočaran u sve ove ranije doktore, okrećeš se virtualnom doktoru Googleu. A tek kod tog doktora si umro. Tebi preostaje nekoliko mjeseci života koje god simptome da si naveo, jer nekom čudnom logikom umjetne inteligencije, primijetio sam da čak i najobičnije činjenice Chat GPT izvrne, eno je jedan čovjek nedavno tužio fondaciju jer ga je virtualni asistent proglasio krivim za pronevjeru, da bi ga u zatvoru silovali i ubili. Čovjek, itekako živ i proglašen nevinim, odlučio se za tužbu jer ako nastavi AI da se razvija, možda preuzme kakvu vladu i doista ga zatvori i ubije, ne bi li bio u pravu.

Uglavnom, Gugl će uvijek zaključiti da umireš i da je lijek u nekoj čarobnoj masti za čukljeve koju možeš naručiti za samo 9,99 neke valute.

K'o rukom odneseno

Ako si sve ove liječnike preživio, ostaju ti susjedstvo i prijatelji, koji uvijek imaju neki prigodan recept u kojem uzmeš đumbira ili cikle ili bučinih sjemenki i onda to kuhaš u nekom alkoholu ili još gore, ostaviš da s nekim gljivama stoji na suncu 40 dana i onda to zaliješ jogurtom iz devinog mlijeka i konzumiraš na štesrce ili kad god u danu poželiš povraćati.

Neki od prijatelja barem odmah predlože da to presiječeš lozovačom ili šljivovicom, a najsretnijima među nama prijatelji poruče tek da odu u Gradsku Upravu, izvade trajni rodni list za 14KM i onda ga kući škarama isjeckaju na male komade i naprave čaj od toga.

Samo doktori nisu liječnici

Naravno, Bosna i Hercegovina ima oko pet milijuna liječnika opće prakse, pri čemu nema toliko stanovnika, i svi te žele liječiti osim onih kojima je to posao.

Sjećam se tako kad sam jednom slomio nogu i udlagu mi je stavljao Božo Ljubić, jeste, onaj iz apelacije. Dva su me gradonačelnika u životu pregledavala, a vjerujem da većina vas ima neko iskustvo s liječnicima koji su se odmetnuli u politiku. Oni jednostavno ne žele da liječe ljude, već radije odlaze u politiku, gdje ljude nerijetko čine bolesnijim nego što jesu.

Na najveću žalost, u Bosni i Hercegovini, ali i ne samo ovdje, koji se predstavljaju kao liječnici, a zapravo to nisu. Evo recimo, Sebija Izetbegović, da je ostala na čelu BiH, sada bi bila liječnica, ali kako nije na čelu BiH, ona hoće da nas liječi, samo nema papir da je doktorica.

I koliko smo dosad imali slučajeva gdje su ljudi bez dozvole operirali i tehnički, kopali po ljudima, dok je li, opet velim, liječnici, ponajviše ginekolozi i internisti, metiljaju se po politici, neki čak dulje nego postoji BiH, tipa Genjac.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.