Njih četvero, ja i babo sami

Nemam ja svoga druga Kožu da me zove u neka doba noći da mi ispriča vic. Moj drug Marko ne priča viceve uopće, zna naizust hitove Lidije Bačić i u sitni sat mi šalje samo videa u kojima je okružen zrelijim adolescenticama. Neki jednostavno imaju sreće. Ja nemam sreće, ali zato bar nemam ni para. Nebitno. Da Markan zna viceve, vjerojatno bi znao onaj „njih dvojica, ja i babo sami”.

'Ko se boji suvereniteta još?

U Bosnu i Hercegovinu dolazi ovaj i onaj razgovarati o izmjenama Izbornoga zakona BiH. Ma čega? Kako će uopće Kolinda Grabar-Kitarović ili Aleksandar Vučić promijeniti Izborni zakon u Bosni i Hercegovini?! Da budem sasvim drzak i jasan, njih dvoje, uz svo dužno štovanje, ne mogu promijeniti zakone niti u vlastitim zemljama. A zašto, pa jednostavno, zato što ustavi modernih demokracija ne jamče pravo na izmjenu zakona izvršnoj vlasti, odnosno imenom, prezimenom i funkcijom predsjedniku.

Takvi sustavi u kojima se predsjednika pita nešto unutar zakonodavne vlasti, nazivamo polupredsjedničkim, i smatramo ih na korak udaljenima od diktature. Recimo, Tuđmanova Hrvatska, Erdoğanova Turska, Sjedinjene Američke Države... Mada je ova posljednja sve sličnija Sjevernoj Koreji.

Druga stvar je naša unutarnja politika. Ma koliko složeno društvo da jesmo, ne smijemo se prepustiti trokutu sijača straha Mile-Bake-Gagog. Ono čemu sam posvjedočio u Mostaru bili su čila i vedra Koli, napola odsutni sanjar Alex i njih trojica:

Mlađo s dozom ironije, uživa dok ima još mandata, ono kao kad ne ispucaš nijedan dan godišnjeg i onda u lipnju spojiš oba, i od lani i ovaj novi. Pošalješ fino sve u Honduras i spičiš na Karibe ili u Hajdučke vrleti. S druge strane, i Gagi i Baka bili su nekakvi bljedoliki, bljedunjavi, kao dijete vojnog lica, što je do četvrtog osnovne promijenilo već devetu školu zbog ćaćinih prekomandi. I ono ulazi u razred, od nervoze stalno namješta richelieu kragnicu (kariranu, ukoliko je muško), gricka usnice i nokte naizmjence, zna da će ga svi opet čvokati i taman kad nađe jednog prijatelja, tata će dobiti prekomandu za Umag ili Bitolu.

Njih dva druga prešednika, naviknuti na šupljake, trzavice i trzalice, javno iznošenje predizbornih bedastoća dok im se autobusi iseljenika ne zaustavljaju na granicama, dok im branitelji ćupe na ulicama, dok im antivaxeri prijete istrebljenjem preostalih kmetova... iznenađeni su bili i sitni, bedasti, u okvirima regionalnih lidera, Koli i Alexa, odvažnih da otvore teške teme, jednako suverenih na mapama, pajčartovima i spredšitovima, u Rezolucijama, Excellu i PowerPointu.

Svak po danu, Marko naopako

Naši političari jučer su dobili pljusku. Dok oni uvijek vape za nekakvim međunarodnim čimbenicima... Grabar-Kitarović naglašava kako je odgovornost za državno uređenje na domaćim političarima, kako je ona došla baviti se prečim - iseljavanjem, depopulacijom, a ne nekakvim tamo majorizacijama i separacijama. Vučić podsjeća da je on ovdje radi infrastrukture, radi ujedinjavanja monetarnog tržišta, zajedničkih kreditnih stopa, istovjetnih subvencija, jedne slike prema vanjskim dobavljačima. Još odvali verbalnu šamarčinu Baki, ne pričaj napamet, po članku tom i tom, stavak taj i taj, podstavak četeri, redak bedva... to su, da prostiš, dva pedlja zemlje Bogu za leđima.

Naša su se federalna dvojica jučer našli u neobranu grožđu pored stvarnih političara. I još onaj ironični Mlađin: jesam vam stoput rek'o?! Kažu da ima vremena do aprila, a tko čeka, đaba ćeka.

Nego, da moj Marko zovne u noći da mi ispriča vic, mogu se kladit da bi išao ovako:

Požalio se Bakir Sebiji da je sinoć upao u neko društvo i da je jedva živu glavu izvukao. Pita ga ona jesu li se možda potukli, ma kakvi, odgovara joj on, podvukli rep i pobjegli glavom bez obzira, sve se nogama u guzicu udarali kako smo brzo trčali. Pa ga Sebija pita kako on, veliki lider, tako da se preplašio, a Bake će:

Kako neću pobjeć! Moja Sebija, njih četvero, ja i babo sami! 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.