Niđe ona neće

Bosna i Hercegovina i Hrvatska dijele brojne zajedničke osobine, vrline, mane... Nije to samo rezultat činjenice da u obje države žive Hrvati, nije to rezultat samo zajedničke prošlosti u Jugoslaviji, jednostavno, dvije zemlje s tako velikom granicom u mnogočemu sliče, dijele prošlost, kulturu, nasijeđe, pogledaj samo koliko europske velesile Njemačka i Francuska međusobno sliče, kao sestre, pa pogledaj najčešće zablude, Strasbourg (ili po njemački Straßburg) je u Francuskoj, a kolonjska vodica (od Cologne) je zapravo nazvana po njemačkom gradu Kölnu.

Bosna i Hercegovina i Hrvatska također tako dijele mnogo toga, ali i jednu značajnu razliku – anamooni su se službeno priključili Europskoj uniji, a mi... mi ćemo jednog lijepog četvrtka unić. Četvrka, da poslije službene ceremonije primitka nas u njih, Bošnjaci mogu u petak na džumu, a krajiški Srbi i hercegovački Hrvati da mogu ranije kidnuti iz Predsjedništva, Vijeća ministara i Parlamentarne skupštine.

Europski vlažni... san

U sličnoj nam Hrvatskoj tako imaju vlast sastavljenu od ljevice i desnice, koja se rotira na čelu svako nekoliko, uz pomoć koalicijskih prebjega iz Istre, Hercegovine, manjinaca i slično. Kad oni na vlasti zabrljaju, kao recimo s Mostom, pa’ne Vlada i ponovno se sastavi i tako sve dok sve ne sjedne na svoje mjesto.

Kad se u njih Autoceste zakrče, to je zato što svi trljaju rukama radujući se šuškavim eurićima, krenuo svaki štreber iz Europe obići mjesto gdje su snimali starvorse i gejmotronz pa ide dasa obalon da proviri imaš sendvić u torbi, i je li ta bočica vode Leda ili Jana, kakva je to vrećica Bingo piše na njoj, di ti je vrećica Lidl...

Kad u njih klecne Agrokor, skupa s Konzumom, digne se i staro i mlado u toj vlasti, pa prevrni, obrni, prepravi, zakrpi, spusti, podigni, ima slike, nema tona, ima sad snijega, neka te stani đe jesi, e sad je k’o mlijeko (pritom Plenković na krovu stoji u joga pozi plamenca koji pozdravlja sunce). Sve dok sve ne sjedne na mjesto.

Kad u njih gore požari po Dalmaciji, i vojska im zakaže, pljušte optužbe, je li Plenkoviću interesantan požar ili nije, je li pukla cijev u Milanovićevom kupatilu, traže se ostavke, jest ljudski faktor ilitiga čimbenik u Mercedesu, nije, u Škodi je, diži kanadere, zovi Ruse da gase, idemo Torcida, idemo Bad Blue Boysi, svi k’o jedan, nima Splita do Splita pamparamparam...

Eh, opet banalni primjeri, ali ako vas zanima zašto u u Europi, e zato su u Europi.

Europska noćna... posuda

U sličnoj im Bosni i Hercegovini imamo vlast sastavljenu od ljevice i desnice, u kojoj je na vlasti koalicija desnice, primjerice SDA, SDS-a, HDZ-a i ta koalicija ne funkcionira zato što se desnica ne podnosi međusobno. Onda jedna od stranaka desnice zovne dva bloka ljevice, recimo SNSD i DF, koji se također međusobno ne podnose, a onda oni planiraju razbiti tu koaliciju desnice koja je na vlasti.

Potom, kad je jednom razbiju u paramparčad, tek onda će se vlastodršci koji se ne rotiraju poput onih u Hrvatskoj, uhvatiti za glavu, ne zato što dešnji HDZ ne može u koaliciju s ljevicom, nego što bi SNSD i DF prije skočili u vatru, nego ušli u vlast zajedno.

Da to ne bi bilo dovoljno nastrano, u Bosni i Hercegovini kad se zakrče Autoceste, to je zato što su kratke. Kad se pak zakrče magistralne ceste, to je zato što su svi nahrupili izać’odovlen preko onih crnih Doljana pa ima li, majku mu staru, igdje granični prijelaz osim crnih Doljana? Da tu ne bude kraj tragikomedije, Bosna i Hercegovina ima svoj izlaz na more, nedavno sam poslom bio dolje i moram priznati da je stvarno sređeno, nije Opatija bajna, nije gejmotronz Djubrownik, ali sasvim okej turistična destinacija. Međutim, na taj izlaz na more gotovo je nemoguće doći iz Bosne i Hercegovine jer ono preko Svitave nije cesta nego reklama za pivo: kad se kucnu dva zlatoroga... a kucnut će se, kad tad, u onih 3 metra i kusur, koliko je cesta široka.

Kad u nas klecne Agrokor, s Konzumom i Velprom i Agrofructusom i skupa sa mnom... U nas zamole sadaku iz Hrvatske, eto ako oni uspiju riješiti, nek nam jave kako su, da i mi probamo. Pritom dovedemo opstanak domaće proizvodnje u pitanje.

Ali ako ste mislili da zbog ovoga svega mi nismo u Europskoj uniji, grdno se varate.

A daj, bolan, šta, imaš još teksta?

Naime, kada anamounjia gori, svi se dignu. Kad u nas gori Ljubinje, i bude štete na materijalnim dobrima, i stoka strada, samo pukom srećom ljudi živi ostanu, u nas ili se digne helikopter ili se ne digne, za to se uvijek baca grah, jer za razliku od novih kanadera, kakve imaju u Hrvatskoj, ili novih Audija A8L, kakve imaju u Predsjedništvu BiH, stari jenea helikopteri su muhanati i ters i tabijasus. Kako im ćeif, znaju upalit ili ne upalit, znaju i kad im se digne, gasit ili ne gasit. Ono kao u stara muškarca kad piša, sagni se jer nikad ne znaš, ako opali, kuda će i na koju bandu.

A vrhunac, e zbog ovoga nismo u EU, vrhunac je kad požar prođe, pa onaj Međed, mislim, nije mu to karakterna osobina, nego se direktor Uprave Civilne zaštite Republike Srpske zove Mile Međed, onda on kaže da se požar širi iz Federacije BiH (i nije mu to prvi put da tako izvali) i da su ga tamo u Federaciji BiH podmetnula dva čovjeka. Vjerojatno su to federalni zlikovci koji hoće uništiti Republiku Srpsku pa pale makiju po Federaciji BiH, ne bi li se proširila vatra po Srpskoj.

E zato, velim, mi ćemo u EU jednog lijepog četvrtka. Jer, ma koliko upitnika ispunili, ma koliko nas Čović uvjeravao, nismo mi bolan za Europe. Budimo realni. Bilo bi to lijepo, ali strah me da se ova bolest s nas ne proširi na ostatak Europe, raspašćese bolan k’o nomadne Jugoslavija.