Lekcija gospodina Smitha

Gotovo cijelu ljudsku povijest svijet je bio otprilike poput Bosne i Hercegovine danas - imaš neke u sebe zatvorene nahije i njihove lokalne kabadahije, koji kao fazon nešto poštuju velike sile, a ono svojom nazivnom vjernošću moćnicima prikrivaju curenja iz šuplje proračunske kese. Tako je vjerojatno izmišljena i lemuzina u crkvi, kao neki model paušalnog plaćanja krivice kojim bogati sufinanciraju projekte općeg društvenog dobra. Mislim, i vrapcima na grani je jasno da se od plaće od kojih mizernih tri ili četiri tisuće konvertibilnih maraka ne može imati dvorac, vikendica na moru, vikendica na planini, dva ili tri automobila i plus da ti se djeca školuju na inozemnim, priznatim sveučilištima.

Nije da je to presedan, čak se i naš religijski sustav bazirao na krivicu pa imaš izraze poput "teže će bogataš ući u Kraljevstvo nebesko nego će deva kroz ušicu igle proći". Stoljećima se sirotinju učilo da se jedino odricanjem može stići u Očev dom. Odricanjem, dakle, nečega se odrekneš sada da bi sutra imao dvaput više. Od plaće od 1500 izdvojiš 500 za režije, namete, poreze, 500 odvojiš za hranu i odjeću, fiziološke potrebe i stambeno pitanje i 500 onih uštediš. Ali naša svagdanja sirotinja vjerojatno od početka vremena  živi na plaći od 800 nečega i onda 500 uzme lokalni kabadahija, za hranu i odjeću malo gladuješ, manje platna treba, 200 se zadužiš za fiziološke i stambeno, a ono sve što pretekne uštediš.

Iz te proste matematike još je i bosanskohercegovački neandertalac izumro. Bio u kreditu.

Kreditno onesposobljen

Kredit je postojao i u prapovijesti. Vjerojatno i prije pisane riječi, ali definitivno s izumom pisma. Sumerske pločice s klinastim pismom govore o... Ma ne o vladarima i bogovima, govore da Ferid Rašidu treba isplatiti sedam vreća brašna na konto govedine koju je unaprijed pojeo lani.

Postoji oduvijek, međutim, malo je tko to koristio. Da dobiju sredstva, vladari bi pljačkali susjede, a teško je itko vjerovao u sebe da će moći zaraditi svojim radom dovoljno da dug vrati. I tako je društvo, baš kao BiH danas, čučalo.

A onda je jedan maštoviti gospodin Adam Smith 1776. godine izmislio kapital i kreditni rejting i kreditiranje i razvoj suvremenog Zapada mogao je početi. Doslovno izmislio jer... Izmaštao je, zamisli što bih ja kada bih imao lanac obućarskih radnji. Imao bih milijune. Njegova je sreća da je našao ljude koji su u njegovu priču povjerovali i počelo je kolektivno izmišljanje. Čovjek bi otišao do bogatog vlastelina, izmislio mu što bi on sve mogao napraviti da ima milijun. Bogati vlastelin, koji je imao milijun, ali mu nije padalo na um da ga dijeli s nekim, dugo je to otimao od sirotinje, obećao bi tom čovjeku, dao bi mu jamstvo da će mu pozajmiti milijun na ime kreditnoga rejtinga, rejting, to ti je vjera da će mu ovaj vratiti nepostojeći novac. Onda bi ovaj počeo graditi i obećao bi građevinskom poduzeću da će dobiti novac... Tako bi to išlo u nedogled, tako je nastala politika, iz tih obećavanja...

Ali di su pare?

Upravo tako. Novca nikad nije bilo u igri. Bio je samo kapital Adama Smitha. Istina, u jednom trenutku taj je kapital imao toliko stvarnih rezultata da smo posvjedočili razvoju Zapada. Ali i dan danas nitko ne zna koliko zlata ima u američkim federalnim rezervama. Nema nimalo, ali imaju jamstva da će biti.

I sad vi, kad napuštate BiH u potrazi za kruhom na Zapadu, vi se zapravo uključujete u taj sustav kreditnog rejtinga. A taj rejting je što, pravosudni sustav koji jamči da će netko, ukoliko ne vrati izmišljeni novac u određenom roku, odgovarati kaznom zatvora u vremenu odgovarajućem težini te nepostojeće priče zvane kredit. Novac se vraća nekakvim ratama, što je opet vraćanje šupljeg u prazno. Ali funkcionira, sve na kredit, sve za raju, jarane.

Pazite, kazna je stvarna, sud je tamo stvaran, reperkusije postoje, ali novca kao ni u Bosni i Hercegovini nema niti je ikada bilo. Postoje samo jamstva.

Pa dobro, opravdano pitanje je kako to onda da se oni razviše, a mi se ne razvijamo?! Zato što kod nas Bakiru nitko ne vjeruje da će zaposliti 100 tisuća ljudi, zato što Miloradu nitko ne vjeruje da će biti referendum, zato što Draganu nitko ne vjeruje da će MAP s Nove godine.

Šta ću vam ljudi, dajte malo mašte. To je europska praksa. Kredit. Šuplja priča, ali svi je kolektivno puše. Ali jok, vi dvajesipet godina po starom. Dajte malo mašte, malo kapital...izma.