Kružni toče, predizborna nulo!

Ne trebaju Mostaru lokalni izbori, ne treba mu lokalna vlast. Treba ga proglasiti polisom i uvesti mu trijumvirat, posaditi trojicu konstitutivnih na čelo i neka prave kružne tokove. Zašto?! Zato što domaći političari ne znaju riješiti nijedan problem i samo se fokusiraju na rigidno formalno, a suštinu rijetko kada isprave. Sad ću vam to na prostom primjeru razložiti. Prispodobom.

Za teferič se bijela košulja veze

Ima, naime taj Međunarodni sajam gospodarstva Mostar i svake godine pred održavanje te poslovne manifestacije u Sokolu nešto lijepo treba da se desi u Rodoču. Pa pošišaju visoku travu pa budu promijenjene sijalice pa iscrtaju trake na magistrali pa ovo pa ono. Nikad taj Rodoč zbog tog sajma nije profitirao nečim konkretnim. Do ove godine.

Ove godine na uočnicu Sajma radilo se, strugalo se, izlijevalo se, bušilo se, zakucavalo se, na kraju niknuo je sasvim pristojan kružni tok na Cesti za Aluminij, jednoj od najprometnijih cesta u Mostaru. Taj kružni tok definitivno je bio potreban lokalnoj zajednici koja se nagledala nesreća i nesreća na nezgodnom raskrižju, a i kad nema Sajma, gotovo svakoga dana u barem dva navrata bude zastoj na istom raskrižju.

Nije da taj kružni tok nije potreban Sajmu. Želite li se predstaviti u najboljemu svjetlu, a poslovni vam je partner iskrčio amortizer praktično na ulazu u industrijsku zonu, teško da će tu doći do suradnje. Pa što je onda sporno s tim kružnim tokom?!

Drži vodu dok gosti Sajma odu

Tipično u maniri domaće politike, napravljen je tehnički odličan kružni tok, ali samo 50 metara dalje, na bilo koju stranu da okrenete, opet je ona stara, nikakva cesta na kojoj ćete slomiti amortizer, iskrčiti lafete, proglodati ležajeve. Dakle, riješena je formalna bit problema, njegovo žarište je sanirano, ali od metastaza će pacijent svejedno krepati.

Nije lokalna zajednica dobila mnogo tim kružnim tokom. Upitate li ijednu staricu iz Kolonije što za njih znači kružni tok na cesti za Aluminij, reći će vam da njima treba ili pasarela ili pothodnik ili bilo kakvo rješenje da sigurno mogu doći na autobusnu postaju u naselju. Potom će vam starice početi sa sjetom pričati kako si nekad imao svakih pola sata autobus iz grada, a danas ne da nije tako, nego kad padaju nadaleko poznate mostarske kiše ili puše opjevani vjetar s Neretve, nemaš se gdje ni skloniti jer na autobusnim postajama u pravilu nema čak ni strehe, a na ovoj pokraj Ceste za Aluminij nema ni drveta, nego si izložen Božjim davanjima, što suncu, što vjetru, što kiši, snijegu, tuči, svakom jadu.

A ako imaš potrebu odvesti se u grad navečer, primjerice zimi jer je veći dio dana zapravo noć, neka ti je Bog na pomoći i ponesi dobru svjetiljku, jer će te vozač autobusa, pa i taksija lako mimoići u potpunom mraku, budući da o ugradnji rasvjetnog tijela nikad nitko nije ni razmislio.

Kružni toče, ljubičice b'jela...

Tako, naime, probleme rješavaju domaći vlastodršci. Naprave kružni tok, saniraju samo nazivni problem. Naprave kružni tok da mogu stranci bez čekanja doći. Ne kažem da nam ti stranci ne valjaju, da nisu dobrodošli. Ali meni treba i onaj komad ceste između dva montažna kružna toka. Treba mi kad prođem kružni tok u Rodoču da ne otkinem kotač na putu do Robota. Treba mi kad prođem kružni tok kod Black Pearla da ne odvalim oba amortizera dok dođem do Ajriša. Treba mi kad produžim do Kosače, da ne sasadim automobil tako da mi sliči na Marulića Vidulinova. Trebaju mi, bolan čitave dvije trake navrh Dubrovačke da ne sameljem automobil dok pođem provjeriti pogrešno obračunat račun za struju.

Ne živi čovjek samo od kružnih tokova. No, možda bi živio od plaćanja parkirališta kad bi postojalo Gradsko vijeće da proglasi naplatu parkiranja legalnim i legitimnim. Ne treba Gradu Mostaru nikakav specijalan status ni Statut, nego da ne moramo tražiti status ekonomskog emigranta po Europi, već da možemo i ovdje da zaradimo pa da možemo kupiti goriva i vrtjeti se u krug po tim vašim predragocjenim kružnim tokovima.