Ko o čemu, baba o pamćenju

Kada sam ove godine pogledao prilog o (ne)obilježavanju Dana državnosti BiH u Mrkonjić Gradu, o čemu je već promišljao kolega (i svojevrsni uzor) po peru dan prije mene... ama praktično sam odmah znao kako će 9. siječnja biti dobar dan za medije. I evo, već mi se obistinilo moje osobno pretskazanje – bit će to najskuplja proslava Dana Republike Srpske ikad.

Brojka od 650 tisuća konvertibilnih maraka ipak je čisto sitnica, jer ako ćemo krajnje iskreno, za te novce ne možeš ni kupiti ni tri službena automobila članovima Predsjedništva Bosne i Hercegovine, ali za narodno veselje sasvim pristojan iznos. No spor (ili problem) nije u količini novca koju je bilo pametnije podijeliti umirovljenicima iz Srpske, čiji je standard niži čak i od umirovljenika iz Federacije BiH, je li, ako ništa, Dodik bi na taj način sebi osigurao lokalne izbore, budući da mu je sve teže kontrolirati oporbu, evo vidite kako je praktično morao 'usvojiti' Draška Stanivukovića od posljednjih izbora. Problem je, kao i obično, u datumu samom.

Povijesna lekcija za ponijet'

Sad, prije nego krenem razmatrati zašto ovaj dan valja, a neki drugi ne valja, prvo da objasnim kako mi živimo u vremenu ovih ne baš narodnih vođa, više onako popularnih voždova i zašto takve priče poput 9. siječnja uopće prolaze pred 'Međunarodnom'.

Naime, Milorad Dodik je dobar drug sa Viktorom Orbanom, o čemu smo nerijetko imali prilike vidjeti dokaze u lokalnim medijima. A Viktor Orban predvodi politiku kojoj je cilj povratiti Mađarsku u granice koje su joj 'oduzete' nakon Prvog Svjetskog Rata, kada se dogodila disolucija Habsburške Monarhije na njezine proste faktore, odnosno formiranjem država ondje gdje je bio potlačen koji od europskih, uglavnom slavenskih naroda.

Da je to istina, svjedoči i sam grb Mađarske, na kojem se s desne strane nalaze tri zelena vrha – riječ je o tri planinska lanca, Tatra, Fatra i Matra, od kojih se samo jedan doista i nalazi u Mađarskoj.

Tatra, poznata automobilska marka iz tadašnje Čehoslovačke, zapravo je dobila ime po planinskom masivu, ono kao da, ne znam tko ima novca za to, recimo Kabiri sad pokrene proizvodnju električnih automobila i nazove kompaniju Velež (ili staroslavenski ispravnije Weles). Tatra je konkretno u Slovačkoj. Fatra se tehnički nastavlja na Tatru, ali ide dalje na zapad, sve do Austrije. Samo je Matra, gdje se nalazi i najviši mađarski vrh Kékestető (1014m), u sastavu suvremenih mađarskih granica.

Kako da vam objasnim ovaj detalj, možda najbolje da ga usporedim s prvim bijelim poljem na hrvatskoj šahovnici, koje je od 40-ih godina prošloga stoljeća simbol Nezavisne i svega što ona predstavlja. E to vam je Orbanov grb. O politici Fidesa dalje ne treba ni govoriti, osim da je prevrtljiva, da istodobno govori i radi protiv islama, ali je u iznimno dobrim odnosima s Erdoğanom, koji Tursku smatra predvodnicom islama.

E upravo takvoj 'Međunarodnoj' zajednici dopadljivo je da rovari i mašta o prostorima današnjih Češke, Slovačke, Poljske, Rumunjske, Srbije, Hrvatske, Austrije pod mađarskom zastavom, dok istodobno rovari i mašta o ponovno okupljenim narodima Bosne i Hercegovine, Srbije, Albanije, Makedonije i Grčke pod crvenim stijegom. Ljudi koji maštaju o davno umrlim carstvima, s takvima se druži i Milorad.

Dajmo im da piju... pilule

Bosni i Hercegovini jesu problem datumi, gdje god da upreš, netko se osjeti poražen. Tako će se Bošnjaci osjetiti pogođeni datumima i sjećanjima na Prvi Svjetski Rat, na stvaranje Kraljevine SHS i potom Jugoslavije. Srbi će osjetiti pogođenima, recimo, na datume iz Drugog Svjetskog Rata, što smo evo vidjeli i na primjeru trgovine pokojnog Jove Gašića, pred kojom su zabranili okupljanje prije nekoliko dana. Sad, da netko objašnjava kako je sam pokojni Jovo, da sačuva imanje, dao svoju kuću partizanima, a kasnije žalio zbog male odštete, to je nešto sasvim drugo. Ali da je Bosna i Hercegovina tu formirana, nije, na prvom zasjedanju ZAVNOBiH je proglasio, je li, sam sebe, u Sanskom Mostu je donesena famozna preambula i tek je 26. travnja 1945. u Sarajevu osnovana Bosna i Hercegovina kao sastavnica Federativne Narodne. Opet Hrvati, oni baš vole ove 'pogrešne' datume, to je tek priča za sebe.

No eto, jedni će u nas rado proslaviti dan kad je drugi put oduzeta kuća Jovi Gašiću, drugi će proslaviti dan kad je započelo sustavno oduzimanje kuća i ne samo kuća po ovom entitetu, a treći na sve diplomatski šute i potiho slave njima najvažniji dan u studenome, kad su oni počeli sustavno oduzimati kuće. Razumijem ih ja – zašto slaviti neki tamo komplicirani 26.4.1945. (ništa se u Boga ne ponavlja u tom broju) kad je lakše upamtiti matematički jednostavne 25.11.'44. ili 9.1.92. ili 18.11.'91.? Tako politički i povijesno nekorektni, ali zato jednostavni datumi za upamtiti, kao dan vjenčanja mene i moje supruge, ono, da sam ja namjerno postao uzoran muž koji pamti godišnjicu, nisam, ja je jednostavno pamtim jer je simetrična. To je... muški problem.

I ja sad krajnje razumijem da ovi naši politički, a i godištima metuzalemi (pa dobro, u najbolju ruku su tri Boomera) ne mogu upamtiti datum kada je uistinu formirana suvremena Bosna i Hercegovina i Srba i Muslimana i Hrvata.

To možda objašnjava kako imaju kolektivni zaborav na ono što se vezuje uz ove matematički jednostavne datume, tipa zašto je sporan taj dan u siječnju ili ovaj neki u studenome. A da mi našim voždovima kupimo Ginko, jer s ovih pola Viagre što piju samo nas podj*, a da malo bolje pamte, možda bi stigli i o budućnosti razmisliti. Jer primijetio sam da se različito sjećaju i onog 1.3.'92., a znam da su bili svi skupa tada. Mene ćaća vodio na utakmicu, košarka bila, igrao neki Borac protiv nekog Borca, tad su se ionako svi klubovi zvali Borac.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.