Drugi zakon socijalne dinamike

Ponekad stvarno pomislim kako bi naši vlastodršci možda mogli malo češće čitati, i možda neku, uvjetno rečeno, običniju i prizemniju literaturu od ove pravne koja nas je u trideset godina dovela ovdje, od Rimskog prava preko Rimskog statuta pa sve do valjda nekog priručnika za instant voždove, što je, vidim, uhvatilo zamaha od susjedne nam Lijepe naše pa sve do Bosfora, od Jadranskoga pa sve do obala Panonskoga mora, onih sjevernih, prema Slovačkoj.

Da oni čitaju, možda bi nabasali na preteču pjesme od Karajlićeva Zabranjenog Pušenja 'Ljubav udari često tamo gdje ne treba', pjesmu Petra Preradovića Mujezin. I pritom ne mislim na veličanstven opis starog mujezina, pritom ne mislim na liriku protkanu na način pitak i zanimljiv čak i nama koji nismo vješti poeziji, pritom ne mislim na opis mladih buntovnika koji zbog ljubavi gluposti čine, nego na jednu sasvim običnu, a vječnu misao koja se mujezinu provlačila kroz glavu te kobne večeri:

- Stalna na tom svijetu samo mjena jest!

Duh prošlih Božića

Prije samo dvije ili tri godine ja bih na Bakira, sina Alijina, gledao kao na ovaploćeno božanstvo koje ima zadnju riječ vjerojatno u svemu što se (ne) događa u Bosni i Hercegovini. Pa čak i na posljednjim općim izborima taj je čovjek pokazao zavidnu moć, koja blijedi samo u usporedbi sa Komšićevom populokracijom, no to je neka druga priča, ono kao nekad kad smo vjerovali u integritet Ramba Amadeusa, Kevina Spaceya ili Russella Branda, a ispostavilo se da su obični jadničci.

No Bakir, riđobradi sin oca nacije koji je s gitarom nježno topio srca, što gotičarki Sebiji, što onima koji su vjerovali u Bosnu i Hercegovinu, njegov je poraz baš poput Preradovićeva mujezina, koji nije vjerovao da se svijet mijenja, da ono što je jučer bilo svetinja, danas treba zakrpiti, oličiti, zakitovati, zalijepiti, podmazati, pokrenuti, umotati da se ne polomi u transportu...

Dolaze neki mlađi, atraktivniji, elokventniji, koji govore jezike prilično tečno, a još uvijek poznaju ćirilicu kao materinsku. Eto igrom slučaja nekako su u našoj politici to sve redom visoki, uredno počešljani DIF-ovci, ekonomisti, pravnici, lijepi za gledat', a melem za slušat'. Bakir kao da vjeruje da je stranku naslijedio od oca, da nekakvi luzeri s DIF-a nemaju pravo da mu remete nacionalnu dominaciju, u biti, ne da vjeruje, to je rekao, provjerite kolumnu dan prije mene.

Vjerujem da neki ljudi žive u balonu svojega namaknutoga bogatstva, daleko od preskupe i sive svakodnevnice, ali mislim da su i oni valjda svjesni da je to balon od sapunice i da je prolazan, kao i svaki privatni Svemir. Dobro, kad živiš okružen svojim mikroKomšićem i duhom Bećirovića, mislim na Denisa nekad poznatog kao profesora povijesti koji danas vjeruje u bosanske piramide i History Channel, u tom slučaju možda ti se može zalomiti da živiš u prošlosti, nerijetko iskrivljenoj.

Ebenezer Scrooge

Ali takvo što se ne bi smjelo događati recimo Dobročinitelju, koji je i sam na sva zvona govorio o pomlađivanju, o spolnoj jednakosti, a od svega toga smo dobili tatinu kćerku. Na vrijeme su to vidjeli i mladi iz Zeničko-dobojskog Kantona pa su petama dali vjetra, nadam se da će Kelavić i ekipa ostati u političkom životu, makar kroz vlastito udruživanje ili HRS ili neku treću opciju, ako takva postoji.

Kao da bijedna kandidatura jednog čovjeka nije dovoljno porazna za bilo koju stranku, a ne neku koja se diči demokratskom akcijom, kao da naslijeđe stranke u amanet neće dovoljno potopiti istu, Dobročinitelj ide i dalje na način da jedinu mladu ženu koja je mislila svojom glavom izbaci pod prijekim sudom, vlastitim, kao kakav ajatolah, a da se javnosti čak i ne očituje koji je to njen grijeh, možda je poljubila kaurina dok je mujezin pozivao na zajedništvo. I za nju, kao i za Kelavića, želim da ostanu u politici, je li, ili u drugoj stranci ili kao Dinovi Populus et Justitia.

Ali kada mi kao džender jednakost ponudi blizanke koje čitaju prije napisane i dobro naučene floskule, kada mi kao pomlađivanje ponudi premijerku od oca kći kao ključni argument izbora, onda ja samo vidim kako je to početak mjene, na njihovu žalost, ne njihove, nego naših misli i viđenja.

WWJD?

O onom trećem voždu ovdje nema više razloga ni pisati, dovoljno je samo ponuditi stranački reizbor i tko mu sjedi iza njega, onaj mali što je dobio narodne milijune da se ne bi drogirao.

On koji je čitavu svoju političku karijeru izradio na obmanama i manipulacijama, od onoga koji je htio procesuirati do onoga koji niječe zločine, od onoga koji se ima zahvaliti američkoj administraciji da bi danas plazio pred ruskom ambasadom (kao da se čovjek i u jednu ima zašto ugledati).

Taj čovjek živi populistički san kakav živi i srbijanski DIF-ovac, da pod krinkom litija i nekakvih kofol granica rasproda zemlju radi iskopavanja litija (see what I did here, I made a pun). Ali mi svi duboko znamo da će i ovaj balon elektrifikacije silom trajati kratko, baš kao i balon od sapunice u kojem voždovi žive.

Evo vam primjeri iz svijeta, ako ne želite učiti na svojoj koži. Robert Mugabe, otac Afrike, danas je u kućnom pritvoru, ni manje ni više, nego zbog rasizma nad bijelim Afrikancima, ni manje ni više nego radi pomlađivanja mlađom suprugom koja ga je razbaštinila.

A oni koji su vječni ili se bar tako čine malom, običnom čovjeku čiji je čitavi vijek tek pola vijeka ili malo više, oni se mijenjaju. Drugi Vatikanski Koncil sir je i mlijeko isključio iz dana kada je nemrs, promijenio je stoljetnu vjeru radi prilagodbe, a evo je ovaj tjedan i sami pogled na istospolne zajednice došao do te mjere da ako nešto možda nije moralno, možda je ipak u Božjim očima ispravno, jer tko ste vi da sudite Ljubavi.

Jer ako ćete se voditi jednostavnom doktrinom za dobrog kršćanina – čini što bi Isus učinio... Pa Isus je hodao uokolo, pio i radovao se po svadbama, slavio ljubav, jeo u dane posta, pogazio subotu i svađao se s političarima, govorio im da su hulnici i licemjeri...

- Stalna na tom svijetu samo mjena jest!

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.