Kilo hejta i dva klikbejta za ponijet

Najčitanija vijest jučer bila je nova Mamićeva mlada. A baš mlada. Nevinašce. Jah. Nego, pored toliko bitnijih stvari, eto ti šta zanima našeg čovjeka – koja se dobro udala. I koga je ostavila. I šta će zdicon bit.

Nikada toliko ljudi nije klikalo na vijesti o Hrvatskom Nogometnom Savezu kada je bio pred apsolutnim raspadom zbog tog istog Mamića. Brzo su zaboravili i Luki Modriću ona svjedočenja. A i on baš mlad bio, nevinašce. Da je bio imalo mudriji, iskusniji, pametniji, ne bi potpisao lihvarski ugovor. Ali bi ostao nitko i ništa, k'o što nas je većina.

Zapravo, nikada nitko nije klikao toliko na vijesti o aferi u samom srcu Brisela (op.au. vele da se reče Bruxelles, ali isto tako vele da se kaže Beč, a ne Wien), kada je taj isti nogometni Katar navodno kupovao usluge koje možda ne bi izvojevali da su išli klasičnom procedurom o javnim nabavkama.

Nitko nije klikao na reportaže o robovima koji su izgradili katarske hotele i stadione, prometnice, te iste robove koji jednom ipak uspiju pobjeći i onda se nađu u Salakovcu, tražeći azil, ili još gore, tuku ih u zaleđu Bihaća hrvatski granični policajci, a ovi naši ih potrpaju u ruševine pa tu noće i griju se paljenjem guma i kablova.

Ali zanimljivo, nema tko nije kliknuo na linkove koji su imali Ivanu Knoll u naslovu, navodno dolje moju Čapljinku, makar svi znamo da je Knoll autohtono prezime iz Trebižata ili Gabele. I svi znate koliko joj angažman košta i koji sat nosi i s kim se druži/hoda...

Mi smo ukinuli egalite fraternite '91.

Pitanje koje mi se uvijek nameće jest zaslužujemo li mi čak i ovo što imamo, ili smo možda zaslužili puno gore. Primjerice, u francuskoj su masovni prosvjedi otkako je Macron nagovijestio da će se u mirovinu ići sa 64 godine. U nas se na vijest o Macronu klikne samo da se kakav mim napravi o njegovoj ljubavi prema starijim ženama – znači isto Mamić, samo obrnuto.

U Francuskoj su jučer masovno prosvjedovali pekari, na ulicama su bili u tisućama, desetcima tisuća, jer svi znamo da su glavni sastojci baguettea, brašno i ulje, sada nezadrživo poskupjeli, navodno zbog rata u Ukrajini, makar svi znamo da se žitarice, je li, i one uljarice, uzgajaju širom Europe, i u Francuskoj, i u Njemačkoj, i u Španjolskoj, u Srbiji, Hrvatskoj, a nećete vjerovati, čak i u Posavini.

U nas se u mirovinu odavno već ide sa 65, a kako je krenulo, nećemo je ni doživjeti uskoro. Kad pričam s ovim nekim stručnim ekonomistima, koji imaju zanat u malom prstu, mnogi od njih kažu da smo savršena zemlja, da bismo mogli ili smanjiti PDV (općenito, sav, ne diferencirane stope, ovo je ipak Divlji Zapad za takvo nešto), ili da bismo pak mogli u ovaj isti PDV koji već imamo uvesti neke olakšice, kao što su besplatni voda i komunalije, električna energija za kućanstva, otvorena WLAN čvorišta na glavnim raskrižjima i u institucijama.

O tome se godinama glasno šuti, baš kao i o poskupljenju ulja, plina, brašna, šećera, goriva, u Srpskoj i električne energije odnedavno, a samo je pitanje kada će i FERK, do kojeg nitko ne drži ni pišljiva boba, sudeći koliko se njihovi uposlenici svađaju sa svekolikom javnosti, podići cijene i u Federaciji BiH.

Na to nitko i ne pomišlja reagirati u ovoj zemlji, ali Mamić i mlada mu. E to je bitno. Bio nomadne onaj nered oko Arene Sport, još se nije smirio, samo se pritajio, ali ja sam evo danas uvjeren da se nekim čudom sutra Dragan Čović odluči oženiti nekom 20-ak godina mlađom od Bernardice, tu bi ti ga pao i HDZ. A ništa pad Aluminija, Sokola, Zračne Luke Mostar, MoParkinga ili bilo čega čega se HDZ BiH dotakne. Ne daj ti, Bože, da Dragan mlađu nađe. Tu bi ga đava odnija.

Gerofilija ilitiga staroljublje

Mi smo društvo koje nije sposobno sagledati ključ određenih problema, primjerice, da se ne bacaju petarde za blagdane, jer od toga umiru ptice i mačke i psi (i pritom ne žugam na vatromete, organizirane sa znanjem i stilom), kao ni da se pitbull ili vučjak ne smiju dati osobi bez uspješno položenog psihološkog testa. U nas ljudi ne pokazuju ni mrvicu interesa – nije bitno koliko je skup parking dok god su uredno riješena pitanja javnog prijevoza – vlakom, autobusom, tramvajem, trolejbusom. Ali kod nas nisu i to je problem.

Nije problem ni nastavak širenja deponije na mjestu gdje je oduvijek bila deponija, ali se prije toga mještanima Uborka treba napraviti i organizirati adekvatan alternativni smještaj, zgrade, dvorišta, kuće, nekako. Jer nisu oni krivi što ih je svojedbno Općina Mostar Sjever za*** pa ih sada trune deponija. Plus, ne zaboravimo niti da deponija nema prečistač otpadnih voda, niti funkcionalno reciklažno dvorište, niti spalionicu krutog, a tek opasnog otpada da ne spominjemo. Dakle, složena jedna tapiserija govana, a narod to jede kašikom, k'o nutellu.

Ali zato si u gradu znaju s kim se viđa Mario, i u kojoj kafani pije. Moj mu je savjet, kao i svim ostalim političarima, primjerice Bakiru ili Željki ili Miloradu: slobodno vi kradite koliko hoćete, ali ne da Bog da privedete 20-ak godina mlađu. Tooovam ovaj svijet neće oprostiti.

Eto, a sad odoh posvetiti malo vremena ovoj mojoj tri godine mlađoj, dok nije našla kakva mlada zagondžiju, em ljepšeg, em imućnijeg, em je li, postojanijeg... pa da se ja ne nađem na naslovnici Bljeska, Klixa i Hercegovine...

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.