Joga na mostarski

Sjećate li se kad je svojevremeno uvedeno gradsko poduzeće Mo Parking, još uvijek upitne legalnosti i legitimnosti. Napola definirano, previsokih cijena kao da se svi parkiramo na Stradunu u najmanju ruku, nikad amenovano u Gradskome vijeću Grada Mostara. I onda se čudi netko da rade tek s polovičnim uspjehom. Eto samo da je Gradskoga vijeća i sve bi to bilo uređeno. Ali eto, na žalost, nema ga pa 'imate li čime, a vi se kur... inatite' i parkirajte. Ja nemam pa sam postao pješak.

A sjećate li se možda kako će umjesto one još malo pa radioaktivne deponije Uborak napraviti regionalni reciklažni centar. Ako se dobro sjećam, a više nisam ni sam siguran, možda sam to i sanjao, neke predizborne kampanje (tako se u nas mjeri vrijeme) otvoreno je i tada suvremeno postrojenje za obradu otpada. Doista bih mislio da sam sanjao, da nemam jedan selfie s prezgodnom brinetom, uslikan kraj ulaza u reciklažni centar, gdje piše zabranjen prolaz. Čini mi se da je i za to obrazloženje da zbog nepostojanja Gradskoga vijeća Grada Mostara pitanje sanacije deponije Uborak i pokretanja tog reciklažnog centra, jel, čeka bolja vremena.

Nedavno čitam opet o inicijativi za uređenje golf terena na području Mostara. Zaista, bilo bi divno ugostiti u Mostaru bogatiju turističku klijentelu, sad već kad imamo (bez želje da nekoga posebno reklamiram) hotele Mostar i Mepas i u skorije vrijeme Ružu. No, opet, pričamo o tom vragolastom Gradskom vijeću Grada Mostara kojeg nema.

Mostaru su žurno potrebni sportska dvorana, vrtići, osnovne škole, obnova cestovne i komunalne infrastrukture, biciklističke staze, park za pse, bolje uređen javni prijevoz, moglo bi se ovako nabrajati u nedogled, pobogu, potrebna mu je javna ćenifa... i vjerujem da svi znate da je odgovor Gradsko vijeće Grada Mostara.

Ptice na grani znaju, pitanje Gradskog vijeća pitanje je Izbornoga zakona. Do Izbornoga zakona nemoguće je jer nikako stranački predstavnici da postignu dogovore o kvotama, jedan čovjek jedan glas, jedan gradonačelnik jedno ovo, jedno ono. Nekakav bi minimum kompromisa bio postaviti pravila za održavanje lokalnih izbora u Mostaru, a potom prepustiti sve novoizabranom Gradskom vijeću, koje je zapravo i jedino legitimno za izmjene Statuta grada itd.itd.itd.

E sad, što je tu problem?! Ne mogu se dogovoriti i neće se dogovoriti. Mislim, možemo se mi svi praviti naivčine, znamo da su isključivi krivci dva roga u vreći, HDZ BiH i SDA. Oni godinama vladaju ovim gradom u koalicijama, u kolizijama, u kompromisima, u međusobnim bračnim razmiricama. A sve što je potrebno je da definiraju minimum kompromisa za održavanje lokalnih izbora.

Ne sumnjam da su stari kadrovi iscrpili sva rješenja, sve preinake, dopune, odgode, začkoljice, zareze, ali mi se čini da upravo u tome grmu leži zec.

To je stara politika, naslijeđena iz rata i poraća. Mi smo dva desetljeća daleko od rata. Nije li vrijeme da za pitanje Mostara ove dvije stranke prestanu koristiti pregovarače koji su se politici učili u to vrijeme natezanja, zatezanja, pritezanja. Vrijeme je doista pregazilo ta postratna rješenja, tvrda, nepopustljiva, kada su se utvrđivale granice i zabadali kolci u međunacionalne međe.

Vrijeme je za politiku detanta, za svježe ideje, nove, fleksibine, plastične, suvremene, ideje koje su čule za selfie i cloud i netflix i hashtag i city i council... Vrijeme je za ljude koji su oslobođeni starih instinkta, naslijeđenih iz rata, da kad ona druga strana kaže nešto, svejedno glupo ili pametno, ama da se mora protiviti i negirati. Nije ovo više vrijeme za 'ta će on pričat, nu ga, vid mu glave, eto mi ga da predlaže... Vrijeme je za high five politiku, politiku 'brata, ti si tata majke mi', vrijeme je za uvođenje mlađe generacije u pregovore o Mostaru, nestrpljive, hitre, plastične, prilagodljive umove, za one koje će biti stid da im se raja po kafićima smije kad prođu, a nisu postigli kompromis na opće zadovoljstvo.

Nije li vrijeme da se Mostarom bave oni koji su posljednji rat dočekali maloljetni, ili još bolje, koji su tek ulazili u pubertet u ratu?! Ima tako divnih, sposobnih mlađih ljudi u HDZ-u BiH, u SDA, SBB-u, u SDP-u, u DF-u, u srpskim strankama, koji se nisu politici učili na bojišnicama. Ne mislite li da je vrijeme da se politikom generalno bave ljudi koji se još mogu saviti u neki joga položaj, što ja znam, položaj zračne luke, položaj kružnoga toka, golf položaj... Da ne govorimo sportska dvorana položaj, taj bih položaj prepustio novom, mlađem gradonačelniku. Ovaj nije imao sreće sa sportskim aktivnostima u posljednje vrijeme.