Hajmo sad svi po sendvić

Što je to odgovorna vlast?! Mislite da je to ona koja skrbi o najugroženijim članovima društva, ma ne, to je utopija. Mislite da je ona koja emancipira većinu, ma ne, to je matrijarhat. Mislite da je ona u kojoj su svi jednakopravni, ma kakvi, to je elektorska demokracija. Mislite da je ona u kojoj su svi isti, ma nipošto, to je komunizam. Ne socijalizam, ne, ne, to je kad imaju jednaki i jednakiji. Da, nešto kao republika, ali u republici su jednaki i prvi među jednakima.

Odgovorna je vlast ona koja osigura sebi još jedan mandat. Ovisi o uređenosti društva na koji način će vlast to postići. U Njemačkoj ili Francuskoj vlast se lomi, radi, sastavlja kraj s krajem, računa, ispituje, propituje. U Velikoj Britaniji vlast nešto obeća i potom se vadi na dobar britanski humor. Ako im upali, upali. U Italiji o vlasti ne razmišljaju dok je god Berlusconi živ, kad umre, o jadu će se zabaviti. U Ruskoj federaciji ili Sjedinjenim državama, tamo ukradu izbore, šta ima veze, ionako je uvijek ista stranka na vlasti.

Tu, u susjedstvu, opet, imamo sve te modele. U Hrvatskoj crveni ili crni, svejedno, svi su ionako na bijelom i u banani. U nebeskoj Srbiji nebeski je Aleksandar, čije je ime uklesano u drevnim spisima na nebeskoj planini Hilandar. U Crnoj Gori Milo. Nije njima drago, ali je Milo. Đukanović.

Dobro, a kod nas

Kod nas?! Kod nas se prije znalo, zna se, SNSD-SDA-HDZ. E, ali posljednjih mjeseci primjetno raste broj iseljenika s članskim iskaznicama stožernih stranaka, to su valjda ovi što su im raznorazni Bakiri obećali stotine tisuća radnih mjesta napokon i dobili posao u trećim zemljama. Vjerujem kako ste primijetili sve češće spominjan problem iseljeništva – ma znaju u stožernom trostranačju da njihovo biračko tijelo seli.

Ne bi to bio problem da je kao tek poslije rata, pa zaposliš čo'eka u ured i ono čitava mu familija glasuje za stranku, svi valjda očekujući bolje sutra. Sad je problem što smo mi nezaposleni na stranačkim, podobnim mjestima, postali nepovjerljivi. Evo da meni kažu, od sutra radiš kao šef tu i tu, ja ne bi rekao: 'što god treba', kao što je prije mladost stranačka govorila. Ja bih prvo provjerio datum, da nije prvotravanjska šala. Potom bih provjerio što je smrdljivo na toj poziciji. Kad bi se sve i pokazalo na oko čisto, pitao bih koja je kvaka. Vjerujem da bi većina nas tvrdoglavih, koji nismo odselili u potrazi za boljim sutra, isto napravili. Mislim, mora biti kvaka ako ti tek sad valjam.

Znamo to ti i ja, ali svjesni su toga i u strankama. Stoga su se malo ustrtali. Oni znaju da nije više lako dobiti vlast. I što sad rade? Kupuju vrijeme.

Kupovina vremena

Vrijeme je najskuplja deviza. Zlato ukradu, naftu izgoriš, hranu pojedeš, robu podereš... Ali vrijeme. To je nemoguće naplatiti, zaraditi, vratiti, znaju to kozmetičari možda ponajbolje. Zna to i svaka instragramska zvijezda. Znaju to i ovi na vlasti.

Pogotovo ove godine oporba puše za vrat. Mislim, i pticama na grani je jasno, u BiH su svi političari isti, svi su djeca istih komunjara, prvoboraca, šezdesetosmaša, oni su što se moglo računati na njih... Sve je isti kalup, isti model, isti odljev mozaka. Nema političkih programa ni pod razno.

Ali...

Vi što radite i nosite ih na plećima, vi znate što vam nedostaje u životu. Vi to tražite. Što mislite, koliko sindikalnih zahtjeva nije ispunjeno u izbornoj godini? Naravno, niti jedan zahtjev u izbornoj godini ne propadne. Jer njih na vlasti je šačica, oni su bijednici, to su propali liječnici, propali ekonomisti, propali pravnici... Da je ijedan od njih bio majstor svog zanata, ne bi išli u politiku. Kaže stara afrička mudrost da za vrača ide onaj s najvećim kurcem u selu. Zašto ne s najmanjim, s najdebljim, najkrivljim, najpravljim, najtvrđim? Zato što najveći ud ničemu ne služi. Ovaj s malim, on će se truditi, ovaj s debelim, boli ga briga, ovaj... kužite već model. Ovaj s najvećim.

I onda, vrijeme je napokon da svi pojedemo po sendvić pa u štrajk glađu. Ovo je pravo vrijeme za to, svaki zahtjev svakog sindikata, udruge nezadovoljnih građana, sve će biti ispunjeno... Jer vlast pokušava kupiti vrijeme. Glasova više nema, Bakir im sredio 100 tisuća poslova u Europi. Otišli glasovi. Kad nema kupit glasova, pokušavaju kupiti vrijeme. I stoga će vam dati sve što tražite. Samo tražite.

Njih je strah izbora. Pročitajte im to u očima i tražite bolji život. Na ulicama, ako treba. Svi na ulice! 

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.