Filđan spinner

Nema ništa gore od okusa toza, ali to je neizostavan dio do jučer najpopularnijeg oblika rješavanja životnih problema u Bosni i Hercegovini. Vidim ti neki put, vidim ti neki glas, vidim ti ženski lik ovdje, evo ti ovdje neki crni muškarac... samo su neka od viđenja koja su kone prakticirale u ostatcima ostataka turske kave sve dok jednog lijepog i maglovitog četvrtka...

Posljednja večera

...ona Aleksi nije sku’ala paštašutu. Tad je sve krenulo izvrnuto fildžanski. Neki su u dnu fildžana vidjeli demokraciju, Izetbegovići su vidjeli autokefalnu Bosnu, Perković Niprije, klinci s pašnjaka Gospu u Bijakovićima, a velika većina obećanu zemlju, bila to velika Srbija, Hrvatska, Sandžačka ili Albanija.

U tom procesu oslobađanja stega socijalizma, komunizma i dijalektičkog materijalizma izumrli su sirova kava i ručni mlin s čeketalom, a mjesto turske nefiltrirane kave zauzeo je espresso od marke i pol gotovo čiste dobiti ugostitelja (a usvoje li akcize jednog lijepog i sunčanog četvrtka, dobit će biti još i veća).

Nekad smo imali toz na dnu fildžana, a danas imamo sve. Neki dan je, čujem, bila kolona ispred kineskog šopa bruslijanskog nazivlja u Splickoj, čekalo se na najnovije dostignuće svjetske tehnologije – fidget spinner. Doista, više nemamo što poželjeti u životu, imamo sve drugo, nedostaje nam još jedino kuglasti ležaj s trokrakim prstohvatima.

E upravo to što si pomislio! Koji je smisao gledanja u vrtnju kuglastog ležaja, nekad smo u školi učili o žiroskopima i vrtnja istog je bila zanimljiva uvrh glave pola sata?! Glupi smo, eto što je. Djeca danas izlaze iz škola ne znajući koliko je bilo svjetskih ratova, koliko je Jugoslavija imala republika, a još uvijek se ne mogu načuditi da u ovoj zemlji postoje ljudi koji vjeruju da je Zemlja ravna ploča, da nije bilo evolucije, da su chemtrails urota protiv Srba...

Spinovanje – političko radovanje

Ispunili smo povijesni zadatak – ne samo da srljamo u maglu poput gusaka, guske smo. Dok mrvicu po mrvicu njih šačica sebi izglasava veće plaće, doprinose, paušale, povlaštene mirovine, a nama dulje radno vrijeme, niže minimalne mirovine, što mi činimo da ih zaustavimo?
Posvađamo se oko Thompsonovog koncerta, oko Bake i Brke, posvađamo se oko federalnih udžbenika u Srebrenici, posvađamo se oko kladionica, posvađamo se oko broja kanala na javnoj dalekovidnici...

Neki dan su spinneri (čitaj obrtači novca) izglasali da ne mogu biti optuženi za korupciju, što je praktično i nepotrebno budući da već odavno, prema domaćoj legislativi, ne mogu doći u sukob interesa. A kako smo mi reagirali? Mi smo se narugali Amerikancima što ih je Trump izveo iz Pariškog sporazuma. Jao, kako su glupi, vjeruju svakoj alternativnoj istini, vikali smo. Pritom, jedna od domaćih televizija dodijelila je nagradu ministrici okoliša i turizma za najzagađeniju zemlju u svijetu, a druga je isticala njen pregalački rad na uvođenju ekoloških normi. Fake news ili novinarski fidget spinning? Mi bismo čak imali stav o globalnom zagrijavanju, ali nakon svake malo intenzivnije kiše ulice preplavi kanalizacija u svim urbanjiim beha sredinama, pa zbog plutajućih govana ne primijetimo globalno podizanje razine mora.

Vidim dogovor u utorak

Moja supruga ne da djeci da o sebi govore da su glupa, ispravi ih da možda jesu lijeni, ali glupi sigurno nisu. No, ja sam svakim danom sve više uvjeren da smo glupi. Kad mački dosađuješ, ona te ogrebe, kad psa maltretiraš, on te ugrize, a mi evo dva desetljeća i više šutimo i kimamo glavama domaćim samoprozvanim vođama. A oni nam uporno gataju da će se o ovom ili onom dogovoriti u utorak, u četvrtak, da su se dogovorili da će se dogovoriti, uglavnom.

Nismo ni zaslužli više nego da filđane spinamo, pritom ne mislim da gatamo u toz, nego svi k’o jedan da se damo u pranje šalica po europskim urbanim kafanama, i da budemo sretni što njih (EU Europljane) ne prevrćemo i ne izmetimo, jer i pranje suđa nam je premija koliki smo glupani.
I znaš, kontam, ja sam na kraju ipak najgluplji. Znate onu narodnu da je najveća budala onaj što se raspravlja s budalom? E tako i ja kad nam pokušavam otvoriti oči, trgnuti nas malo.