Fahrenheit cca. 1940

Znate svi ovaj vic, no svejedno. Kažu u onoj državi, kad je ono... Mujo, Štef, Šaban (nebitno) polagao u večernjoj pa ga pitalo osnove matematike, jezika itd. Pa ga pitali je li što pročitao od lektire i da im kaže neku knjigu, pa on šuti. Sjede članovi komisije, gledaju u nj blijedo, vide pojma on nema, pa ga pitaju:

- Jesi li bar čuo za Na Drini ćupriju?

A on će ti, sav sretan:

- Šta čuo, bio na njoj, 'odo.

Dosta starih viceva

Našao sam posljednjih dana na jednoj od ovih supermodernih digitalnih videoteka, kojih sam u posjedu, remake filma Fahrenheit 451, rađen prema istoimenom romanu Raya Bradburyja kojeg, da budem potpuno iskren, imam na polici, ali nikako sjesti da pročitam. Nekako ima veze sa samom fabulom knjige, da ljudi više ne čitaju. Na kraju, činjenica da mi je ova sjajna knjiga na polici nepročitana tužnija je jer je riječ o višestruko nagrađivanom autoru koji čak ima i Pulitzera.

Kažu ipak da je i to neko psihološko stanje, to kad kupuješ knjige, a ne čitaš ih. No ne spominjem ovo da bih imao masovnu psihoterapiju. Isto kao ova knjiga koju ne čitam, tisuće vas posljednjih dana primijete jedan zanimljiv detalj s ovim fra Marijem, točnije sliku njega pored spomenika NDH. Prostrujala je ta slika internetskim stranicama posljednjih nekoliko dana baš kao što u filmu Fahrenheit 451 prostruji Montag s bacačem plamena kroz jeguljaške kuće u kojima se krije zla literatura. Učas se balkanska javnost zgražaše nad fratrom koji promovira fašističku ideologiju.

Franjevac odgovara da je njuz fejk i da samo hoćemo klikova. Ne volim skakati na prvu ljudima za vrat, pronašao sam i koji relevantniji odgovor, kakvu kvalitetniju sliku, više rezolucije i sličnih gabarita. Doista, fra Mario ne grli spomenik Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, doista, ima crta između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, doista, nema Sr(ij)ema, doista, kažem vam, nema ama baš nikakve fizičke razlike između ustaša katolika i ustaša muslimana do li doista malog, jedva vidljivog ožiljka na čuni i jednog mlohavog kožnatog visuljka veličine i oblika Sr(ij)ema na karti.

U čas se prisjetim da nije tako davno, možda prošlog ljeta, kad li, isti taj fra Mario stajao na slici pokraj dječaka u majicama Crna Legija i isto je tada objašnjavao da nema ništa s majicama, osim što stoji na slici pokraj njih. Stani, stani!

Pratre, puno ti nešto objašnjavaš

 Prečesto se ovaj franjevac nalazi u situacijama da se mora objašnjavati. U svojih skoro četeres ljeta naučio sam da je jedini neobjašnjivi pojam bosanski katolik. Za sve ostalo, čak i Higgsov bozon, ima neko sasvim obično i logično objašnjenje. Sumnju u djela fra Marija pojačava mi i znanje da nije naklonjen, recimo to blago, bosanskim franjevcima. Opet, vlastitim sam ušima slušao i kardinala Puljića da odgovara na pitanje o istupima bosanskih franjevaca kako niti jedan franjevac ne govori izvan svojih domena i ovlasti, a oni koji govore i ne može im se objasniti, pustipratri su. Znam ih ja nekoliko pustipratara i svi su divni ljudi, naljudikamo se i izmijenimo mudrih misli lopatama... Jedan me podučio svirati gitaru, jedan me naučio tko su bili ustaše, a tko partizani, jedan me naučio darove Duha Svetoga, jedan me naučio da ljubim drugog kao sebe samoga... Mogao bih sad unedogled o tome što me pustipratri naučiše.

I... Ja sad pravo u problemima.

Kome vjerovati, ići k misi ili bježat od svete vode k'o vrag?! Voljeti bližnjega svoga ili mu podapinjati?! Jesti sarmu i šape za Božić ili za Jupiterovo?! ...

Celsius 232

 Tu je ta veza fra Marija i Raya Bradburyja. Zbunjen pročitanim, odgledam onaj remake. Nije specijalno loš film, daleko od toga da je specijalno dobar. Gledljiv, ni na tragu originala, ali ukazuje na neke detalje naše svakodnevice. Premalo čitamo.

Toliko premalo čitamo da nam je svejedno hoće li ukinuti likovnu kulturu iz nižih razreda osnovne škole. Što škodi, treba djeci dati vremena za učenje kompliciranog političkog sustava Bosne i Hercegovine. Treba djeci dati vremena da shvate zašto se suptilno može napraviti karta Hrvatske i Bosne i Hercegovine na jednom listu, a zašto je hereza napraviti kartu Bosne i Hercegovine i Srbije na istom papiru. Treba djeci umrtviti kreativnu stranu mozga, da slučajno ne bi sagledali stvari iz drugoga kuta. Zamisli kad bi djeca trošila više vremena na likovnu kulturu, mogli bi kad stasaju na glasačkom listiću nacrtati što im sve nedostaje u životu. Kada bi smanjili broj sati vjeronauka u školama, djeca ne bi znala crtati plusove, pardon, križiće, na glasačkim listićima. Slikali bi kao što smo mi, mrtvu prirodu, naučili bi što je kompozicija, koje su osnovne boje, kjaroskuro, zlatni rez, fibonaćija, naučili bi što je kivi, banana, šljiva, jabuka, kruška, vaza s cvijećem, počelo bi ih zanimati kako se ta ljepota napravi, kako se uzgoji.

Zamisli kad bi djeca iz škole izlazila kako treba, kako žele dušebrižnici, da ne znaju ni čitati ni pisati, a samo što i nisu, vjerovali bi samo ono što im fra Mario i slični njemu kažu. Dovoljno bi bilo 30-ak godina, jedna jedina generacija bez likovne kulture i sličnih osnovnoškolskih odgojnoobrazovnih budalaština pa da se djecu, tada već ljude, uvjeri da je NDH bila dobra, a da su vatrogasci oni koji spaljuju knjige, a ne oni što gase požar.

I što je najvažnije, ne bi tražili objašnjenja od svojih dušebrižnika.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.