Dragan Za Nauk Vjere

Baštinim naslijeđe svojih pradjedova i prabaka iz Crne Gore i nerijetko se našalim na taj račun, je li, da ne volim raditi, što nije ni pogreška jer hajde recite mi, molim vas, tko to još voli raditi, a da su mu sve na broju? To ti kažem.

Ali više od toga mi nije napeto. Nemam potrebe tražiti neko crnogorsko državljanstvo jer ti su ljudi zapeli u vakuumu povijesti baš kao i mi, u svojoj su zemlji svedeni na manjinu i tehnički i za njih vrijedi isto pravilo kao i za nas u Bosni i Hercegovini: śedi đe jesi, ni za toga nijesi.

Ono što me doista u životu pogađa posljednjih godina jeste da nemam veze sa Srbijom, da nemam njihovo državljanstvo. A pazi sad zašto.

Bugarski voz

Ono što je Dodik omogućio Srbima, je li, uvjetno rečeno, svojim Srbima, ravno je herojskom poduhvatu fra Didaka Buntića 1917. godine. On je, naime, priskrbio bosanskohercegovačkim Srbima mahom adrese po Beogradu, nerijetko na Vračaru, generalno po Savsom Vencu. Nerijetko ni sami susjedi po Beogradu nemaju priliku upoznati pridošlice iz Republike Srpske, jer to je sve sama elita, kozmopoliti, nemaju oni kada da se druže po kavama i čašicama razgovora s nižom klasom autohtonih Beograđana.

Njihova je dužnost u pravilu isključivo da jednom u nekoliko mjeseci (zaredalo posljednjih godina, otkako Vučić dokazuje da je šef raje) iziđu na izbore i zaokruže koga već odluči postaviti AV. Jedino, dakle, imaju potrebu upamtiti ime, jer AV njih mijenja kao čarape, bila je eno Brnabić, a sad kažu, napravit će rotaciju sa Skupštinom, realno, ponekad to teško uspiju upamtiti i Sarapa i Vučičević, a ne prosječno biračko meso, je li, ako ima topovsko meso, onda mora biti i biračko meso.

Prije se to radilo bugarskim vlakom, tako su skinuli onu izvornu Devedesetku, sad se to radi srpskim busom. Je li, logično, autobus konkretno ne mora biti srpski, bilo je tih mitinga kada su Srbe dovlačili i albanskim autobusima, ali mislim da je sasvim valjan naziv za taj izbornomarketinški trik 'srpski autobus', jer ako se grčka kava kod nas može zvati turskom, a u turskoj bosanskom i ako se za baklavu još svađaju čija je konkretno... onda može i srpski bus za jednu legitimnu metodu dobivanja izbora koja je daleko nadmašila sada već prevaziđeni bugarski vlak.

I znači, samo zbog toga ja Srbima zavidim, jer nemam adresu u Beogradu, a realno, osim Begorada, još mi je simpatičan jedino Novi Sad. I za razliku od proječnog bosanskohercegovačkog Srbina, kojeg u Beograd odvezu besplatno svakih nekoliko mjeseci, istina, autobusom, ja u Beograd mogu samo zrakoplovom iz Mostara za 104 Eura. E ali tu nije kraj moje boli.

Bugarski vlak

Činjenicu da nemam srpsku vezu ja bih još nekako i prežalio, neki se na brdovitom Balkanu rode pod sretnom zvijezdom, a ja sam na mjestu današnjeg Mepasa, od zvijezda imam samo Cinestar, a i on poskup posljednjih godina... ali kada vidim kako se Dragan Dobročinitelj Za Nauk Vjere odnosi prema nama, onda mi je baš baš žao što nisam Srbin.

Pazi sad ovo, proteklih dana počeo je najbolji filmski spektakl Andrew Potjeh i Onaj Čije Se Ime Ne Spominje, čija će svečana premijera biti na Svjetski Dan Cirkusa 17. travnja. Ali Dobročinitelj Za Nauk Vjere nije odlučio unajmiti niti zrakoplov za Zagreb, niti autobuse za Zagreb, na mojim hrvatskim dokumentima je ona u Boga ista čapljinska adresa kao i na bosanskohercegovačkim, nisam dobio čak ni adresu u Vrapču, Dugom Selu ili prekosavkoj Velikoj Gorici. Čak mi nije osigurao autobus ni za Zadar ili neku drugu sredinu u kojoj HDZ ne stoji idealno.

Što mi je dao Dragan Za Nauk Vjere? Kaže, svetkovinu. Znam, 17. travnja je Svjetski Dan Cirkusa, ali nama u cirkusu to ništa ne znači, nama je svaki dan cirkus. Kaže, bit će neradni dan. Koji crni neradni dan kad ja radim na državnim jaslama. Opet kažu, šta ima veze, glasa se i 16. travnja. Na katoličkom kalendaru u mom dnevnom boravku piše 16. travnja Josipa, Bernardica. Znam, Dragane Za Nauk Vjere da voliš svoju suprugu, ali ja sam planirao spojiti neradni utorak s vikendom, a kako će mi dati slobodno na račun imendana tvoje žene. Nema logike, da je barem kakav sveti Josip Konkretni (onaj Marijin, Radnik). Kaže isto kalendar da je ta srijeda 17. travnja Rudolf. Eto, već ja vidim, crvenog nosa ću hodati, ali to sam znao, alergije me proljetne sastavile.

Znači, ništa mi nisi osigurao, a kažeš da si za sve izazove (valjda spreman, moraju oni imati neki 'spreman' u rukavu). Nisi mi osigurao čak ni osnovnu školu Ilije Jakovljevića (jadni taj čovjek, što ga vole jahati Hrvati, od WWII pa do danas, non-stop ga netko gaza, ili u logoru ili ovako za izbore u susjednoj nam Lijepoj Našoj). Opet ćemo završiti u Kosači, opet će nam se Bošnjaci rugati, s pravom...

Uglavnom, Bugari neki

Ma znam ja u čemu je problem. Ti si potpuno siguran u to da ja, a ni veliki broj bosanskohercegovačkih Hrvata, ne možemo glasati za Smjenjivača Ministara Andrewa Potjeha, a makar bih od smrada glasovao za Onog Čije Se Ime Ne Spominje, ne mogu jer mi smeta njegovo kršenje Ustava. To je isto onda da zaokružim Komšića na domaćim izborima, bljak.

Znači, ti to meni, Dragane, činiš namjerno, jer znaš da ja više naginjem za Nikolu Grmoju ili Sandru Benčić. Kod Grmoje mi jedino smeta ona priča da će poslati vojsku na granicu, to je valjda na nas(?!), a kod Benčić mi smeta sama ideja zelene ljevice, šta je koji klinac zelena ljevica, jel to neki eufemizam za Komšića?

Bilo kako bilo, Dragane, preživjet ću ja i činjenicu da mi nisi pripravio adresu čak ni u Velikoj Gorici, za koju bih ti bio vječno zahvalan, tamo su vodeće medijske kuće Zagreba. Preživjet ću i činjenicu da me u Zagreb ne vodiš ni autobusom ni zrakoplovom (za vlak sam siguran da bismo zakasnili, to su ipak HŽ, gore su i od Federalnih Vlakova Uskoka). Preživjet ću i taj nepostojeći neradni dan.

Ali jedno doista ne smijem oprostiti. To da ćeš proglasiti svetkovinu, to je jednostavno kao iz vremena pape i antipape, i opet će nas nepravedno nazvati 'krstjanima' hereticima, a već mi je dosta zvona nad glavom što sam iz župe na crno i što sam se krizmao ne jednom, ne dvaput, nego triput, da je na kraju i sam biskup Preić rekao, dosta je, više.

Najprije mi je to poljuljalo vjeru u Rimokatoličku, a sad i ti svojim imenovanjem crvenog slova... Pa ovo zaista nema smisla.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.