Bićeš na televiziji...

Vi znate da širom Europe pobjeđuju desničari, od Giorgie Meloni, preko Marine Le Pen i ni u kojem slučaju ne treba zaboraviti njemačke desničare koji su zapravo ljevičari, ali to je već posebna priča za neku raspravu uz kavu ili neke druge opijate, ali znate, ovi od Alice Weidel, što su poharali nekadašnjom istočnom njemačkom jer njih u 'anamoonon' sustavu nisu mnogo učili šta je to toliko sporno u njemačkom socijalizmu s početka '30-ih godina prošlog stoljeća, pa su im se sada svidjele koračnice s tik-toka i jedna stvar vodi drugoj, zapričasmo se mi k'o u onom vicu – nemojmo!

To je vrlo značajno za nas ovdje jer valjda bi se desničari dobro razumjeli s desničarima, i šta ti ja znam. Do ovih europskih izbora u Njemačkoj i Francuskoj, okosnicama europske politike i razvoja, vladali su ljevičari, SPD i drugovi, Macron i drugovi. U Francuskoj, kao svakoj istinski demokratskoj zemlji, oni imaju i drugove i ultra-drugove, poput Melenchona. I sad vi samo zamislite da u takvim dvjema zemljama pobijedi konzervativna politika, a da ultra-desničari zauzmu dobru porciju na vlasti. To je, jelte, značajan zaokret, naravno.

Ali to ništa ne znači nama ovdje, na našem europskom putu. Čak štoviše.

Dva Hrvata, tri pravaške stranke

Vi se, recimo, sjećate onog negdje vremena s početka tisućljeća i stoljeća kada su u Bosni i Hercegovini postojale brojne Hrvatske Stranke Prava. Od Antišinih, što su mu ukrali stranku i pečat, pa su bili Đapićevi, pa Jurišićevi, pa čisti pa valjda i prljavi, pa 90 pa 41 pa ti ne mogu ni ja upamtiti silna ta imena i svađe među njima zbog kojih su se sami postupno marginalizirali na političkome nebu Bosne i Hercegovine. I kad iz današnje perspektive pogledaš, najpravaškija je danas Hrvatska Seljačka Stranka, i sam bi se Radić okrenuo u grobu da to čuje, a da o Kvaterniku ne govorim.

Ali to pokazuje jednu bitnu osobinu stranaka koje su prostrte po desnom spektru političke kružnice. U svojoj konzervativnosti, da ne kažem tvrdoglavosti, čak i njihove međusobne male razlike postaju kamen spoticanja. Ako baš želite detaljno pratiti taj proces, samo pratite što se posljednjih godina događa sa do jučer državotvornim pokretom Stranke Demokratske Akcije, kako prerasta u političku stranku s jasnim ciljevima, kako se sve češće osipaju po dešnjoj transverzali iste.

I tako vam nije samo u Bosni i Hercegovini, među pravašima, tako je i među Bošnjacima, pa i među Srbima. Na isti način kako se posljednjih godina kurla silni kadar između SDA, NiP-a, DF-a, SBB-a, NES-a, ne kažem ja, ljudi se traže u političkim okvirima, ali ako oni sebe ne mogu pronaći, kako da ja ili ti baš njih izaberemo, ne mogu im vjerovati. Nađite se prvo.

Evo kao Draško i Jelena, de neka srpska desnica odluči koliko je tko desni i tko je dešnji pa da to riješimo jednom zauvijek. Ovako ste smiješni i ovaj kofol ljevičar vam se ruga.

Ali jedno smo sigurno izgubili. A to je utrka za Europu.

U Europi neka nova jutra sviću

Baš kao što je Balkan izgubio utrku na Euru, naša najzapadnija i najeuropskija braća su napravila podvig i barem prošla skupinu, i ovaj politički Balkan gubi korak. I to nema nikakve veze sa Vučićem i Kurtijem, ili što se toga tiče, sa Miloradom i Draganom i nekoherentnom Trojkom.

Baš ono što sam maloprije govorio, aš kao

Dugo su u Europi postojala dva desničarska bloka, u jednom su bili simpatizeri Meloni, u drugom Le Pen. Dvije dame, iako imaju slično viđenje oko migracija i ekonomije, nemaju iste modele kojima bi to nastojali riješiti. Le Pen, iz tradicionalnog svjetionika slobode, bila je previše lijevo za desnicu Europe, i čak se družila s Weidelinim tik-tok povjesničarima. Svjesni da sami ne mogu poraziti desni centar, blago tradicionalnu Europu predvođenu CDU i CSU grupacijom (Ursulini, za vas s crno-bijelim prijamnicima), Marine se javila Giorgiji i nakon iskrenog sestrinskog razgovora, uvjet je iznesen – kofol desni jaganjci u vučjoj lijevoj koži, AfD, moraju van.

Ali se nisu pomirile ni nakon toga. I sada imamo tri ekipe desnih u Europarlamentu: desni, dešnji desni i lijevi desni.

Hoćemo li im halaliti?

I sad vi meni recite iskreno, mislite li vi da će Europska Pučka Stranka, koja do sada nije uspjela realizirati ideju proširenja na Zapadni Balkan, pod pritiskom ova tri bloka koji se čak ni međusobno ne mogu dogovoriti, moći napraviti ikakav iskorak prema nama?!

Realno, ako se Europska Unija proteklih godina nije uspjela proširiti novim članicama kao što su Albanija i Makedonija, koje su sasvim pošteno provele njihovih '14 uvjeta', kako vi mislite da će se danas bilo što pozitivno dogoditi za Bosnu i Hercegovinu, koja ponovno zaranja u dubinu izbornog i moralnog bijenala?!

Ne kažem, vi ih nagradite novim mandatima, ako vi tako volite. Ja sam liberal u glavi i srcu, a to je najgora politička opcija jer je nama apsolutno svejedno pa se niti ne možemo okupiti u nekakav politički pokret, mi više volimo da lajemo po trgovima i raskrižjima, da glumimo budale i stoički trpimo pljuvanje i degenek. Ali eto, ako vi mislite da su zaslužili još jedan mandat i povjerenje kao Piksi i Dalić, a vi im ga poklonite. Nemojte samo maltretirate poštene ljude kao što ste nasamarili fer Kodru pozicijom selektora, samo da biste ga sažvakali i ispljunuli.

Ako vi mislite da ih treba nagraditi što su ovog puta i kandidaturu proigrali, jer nema šanse da se prođu kvalifikacije dok su u veznom redu Meloni ili Le Pen, a tvrdi i nevjerni Rutte došao na čelo NATO-a. A vi ih nagradite.

Ja ću i dalje da se divim crvenom kartonu Matjaža Keka i herojskom podvigu Willyja Sagnola, ali to je svejedno austrijsko-njemački duh, još iz vremena dok je ljevica bila glavna tuten.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.